Neljubazni državni službenici, Dinamo i Liga prvaka

Građane Hrvatske posebno se potiče da neljubazne državne službenike prijave povjereniku za etiku. Isto tako, službenici koji su u neposrednom kontaktu s građanima ubuduće bi trebali nositi pločicu s imenom i prezimenom te nazivom radnog mjesta na koje su raspoređeni tako da građani znaju s kim imaju posla kada dođu u neki upravni organ. Navedene će mjere povećati povjerenje građana u javnu upravu i omogućiti kvalitetnije pružanje javnih usluga. Sve to predviđeno je kao ishod projekta Jačanje povjerenja građana u državnu upravu promicanjem etičkih načela i standarda ponašanja državnih službenika.

Lijepo je što je Ministarstvo uprave konačno odlučilo izaći iz nevidljivosti jer je zadnji dužnosnik zadužen za upravu kojeg javnost pamti bio gdin. Antun Palarić, a njega je sredinom 2009. imenovalo u Ustavni sud. Vjerojatno se prosječan građanan pita tko je nakon njega bio zadužen za upravu? Ponekad se i ja se to pitam. Ah da, gdin. Davorin Mlakar, vjerojatno jedan od najnevidljivijih ministara u Vladi Sanader-Kosor. Ministar Bauk odlučio je ministarstvo izvući iz anonimnosti i pozabaviti se stanjem u javnoj upravi, a prvi korak je obračun s neljubaznim službenicima.

Stav službenika izgleda važniji od njihovog znanja

Pokretanjem spomenutog projekta očito je da Vlada vjeruje kako su neljubazni državni službenici rak rana državne uprave i zato kreće u nemilosrdan obračun s drskim, bahatim i drčnim činovnicima koji se konačno moraju civilizirati i početi pristojno ponašati u javnom ophođenju. Građani bi zbog toga vjerojatno lakše trebali podnositi stanje u kojem još uvijek dominira mentalitet vladanja, a ne služenja.

Kad je o odnosima građana i uprave riječ puno veći problem od neljubaznih službenika zasigurno predstavlja neprovođenje zakona. Naime, već dugi niz godina postoje mehanizmi koji bi trebali uređivati odnose građana i uprave. Zakon o sustavu državne uprave (ZSDU) je temeljni zakon koji uređuje organizaciju državne uprave i sadrži cijelo poglavlje o odnosu uprave i građana (čl. 77-90). Između ostalog, tamo se nalaze odredbe o povjerenju i poštivanju ljudskog dostojanstva, pružanju stručne pomoći građanima, dužnosti da se rad i poslovanje ustroji tako da građani i pravne osobe mogu na jednostavan i djelotvoran način ostvarivati Ustavom zajamčena prava i interese te ispunjavati građanske dužnosti, postupku podnošenja prigovora i pritužbi, i, za kraj ono najbolje, obvezu da na ulazu u službene prostorije moraju biti istaknuta osobna imena državnih službenika i namještenika i naznaka poslova koje obavljaju.

No, to izgleda nikoga pretjerano ne obvezuje, posebno ne glavne tajnike ministarstava i dužnosnike u njima (pomoćnike, zamjenike i ministre). Na temelju čega očekivati da će službenici nositi pločice s osobnim imenom na svojim grudima i biti ljubazniji nego prije, kada su temeljni zakoni ove države mrtvo slovo na papiru već dugi niz godina?

U ZSDU također odavno stoji da su hijerarhijski viša tijela u provedbi nadzora nad nižim tijelima dužna, između ostalog, nadzirati i odnos državnih službenika prema građanima i drugim strankama te u slučaju utvrđivanja nepravilnosti poduzeti određene mjere. Neke od njih su i pokretanje disciplinskih i drugih postupaka protiv službenika koji se prema strankama neprikladno ponašaju. Dakle, odavno postoje mehanizmi interne kontrole, ali je pravo pitanje koliko se oni koriste? Koliko je disciplinskih postupaka pokrenuto u protekloj godini i koliko je službenika na temelju toga sankcionirano?

Primjer prvi – pribavljanje dokumenata po službenoj dužnosti

Vrlo ilustrativan primjer neprovođenja zakona je odredba o pribavljanju dokumenata po službenoj dužnosti. Već dugi niz godina u ZSDU stoji: “U rješavanju u upravnim stvarima ne smije se zahtijevati od stranaka da u postupku pribavljaju uvjerenja o činjenicama o kojima tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe koje imaju javne ovlasti vode službene očevidnike. Takva uvjerenja moraju se pribaviti po službenoj dužnosti.” (Čl. 82 ZSDU). Drugim riječima, državni službenik od građana ne bi trebao tražiti domovnicu, rodni list, vjenčani list, potvrdu o prebivalištu, uvjerenje o nekažnjavanju i druga slična uvjerenja koja se izdaju na temelju službenih evidencija (očevidnika), već bi se sukladno čl. 82 ZSDU trebao potruditi samostalno ih pribaviti. Zar je to u današnje vrijeme intenzivnog razvoja informacijsko-komunikacijske tehnologije previše za očekivati?

Vjerojatno bi prosječan građanin bio voljan pristati na svu neljubaznost ovog svijeta kada bi citirana odredba ZSDU bila barem jednom primijenjena u rješavanju nekog njegovog predmeta. Npr. kod godišnje prijave poreza, promjene prebivališta, odlučivanja o doplatku za djecu, izdavanja građevinskih dozvola, itd.

Primjer drugi – jedinstveno upravno mjesto

Hrvatska je 2009. donijela novi Zakon o općem upravnom postupku (ZUP) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. i koji je uveo niz značajnih instrumenata koji bi trebali pojednostavniti osvarivanja prava, obveza i pravnih interesa građana. Jedan od njih je i jedinstveno upravno mjesto. Čl. 22 ZUP-a propisuje: “Ako je za ostvarenje nekog prava stranke potrebno voditi više upravnih ili drugih postupaka, stranci će se omogućiti da na jedinstvenom upravnom mjestu u javnopravnom tijelu podnese sve zahtjeve, koji će se po službenoj dužnosti bez odgode dostaviti nadležnim javnopravnim tijelima.”

Bilo bi lijepo vidjeti u kojim upravnim područjima je nakon više od dvije i pol godine od stupanja na snagu novog ZUP-a ustrojeno i funkcionira neko jedinstveno upravno mjesto. Što su ministarstva u tom razdoblju poduzela da se navedena odredba barem pokuša provesti u praksi? Brojni domaći i strani investitori koji ponekad godinama bezuspješno pokušavaju realizirati konkretne projekte bili bi voljni podnijeti svu neljubaznost ovog svijeta kada bi je morali pretrpjeti samo jedanput kao što to i zahtijeva citirana odredba o jedinstvenom upravnom mjestu i kada ih se ne bi šetalo od šaltera do šaltera, od državnih do lokalnih upravnih organa i natrag, bez obzira koliko ljubazni bili službenici s kojima komuniciraju.

A kakve veze s tim ima Dinamo i Liga prvaka?

Umjesno kontinuiranog hranjenja predrasuda o neljubaznim službenicima kao temeljnom problemu javne uprave možda bi bilo korisnije pokrenuti kampanju osnivanja jedinstvenih upravnih mjesta u nekoliko upravnih područja (npr. kod izdavanja građevinskih dozvola, realizacije greenfield investicija, i sl.) ili, pak, kampanju kreiranja svojevrsnih grozdova organizacija koje će biti međusobno funkcionalno i tehnički povezane i koje će kontinuirano razmjenjivati informacije, a ne opterećivati građane obvezom kontinuiranog donošenja uvjerenja o činjenicama o kojima ti isti organi vode službene evidencije. Reorganizacija radnog vremena službi koje rade s građanima, intenzivnije korištenje suvremenih tehnoloških dostignuća u upravi je također nešto što nije grijeh spomenuti kad se upravu želi učiniti bližom i pristupačnijom građanima. A za to nisu odgovorni neljubazni službenici na šalteru, već njihovi šefovi, prečesto postavljeni po političkim kriterijima bez adekvatnog znanja i pripreme za funkcije, a jedina vrlina im je dobar sluh. Njime izvrsno registriraju migove svojih političkih pokrovitelja koji su ih instalirali.

Dakle, u okolnostima u kojima se ne pokušavaju stvoriti ni minimalne organizacijske, tehničke i personalne pretpostavke za provedbu temeljnih zakona ove zemlje koji uređuju organizaciju i funkcioniranje državne i javne uprave i nastoje građanima olakšati život, misliti da će prijetnja etičkim kodeksom i pločice s osobnim imenom nešto značajnije promijeniti u postojećoj upravnoj praksi je isto kao i očekivati da će Dinamo osvojiti Ligu prvaka zato što se netko brilijantno sjetio zaprijetiti igračima da se prije utakmice obavezno istuširaju, a na terenu pristojno ophode sa sucima i protivničkim igračima!

Skraćeni link za ovaj tekst je: http://wp.me/p2R6LY-z

Oglasi

O autoru vdulabic

Izv. prof. dr. sc. Vedran Đulabić, izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu // PhD, public administration and administrative law, associate professor, Faculty of Law, University of Zagreb
Galerija | Ovaj unos je objavljen u Građani i uprava, Javna uprava i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s