Interpelacijom po Vladi stanovnika

Grupa od 17 saborskih zastupnika podnijela je 17. listopada 2012. Interpelaciju o radu Vlade u pogledu osiguravanja uvjeta za ravnomjeran regionalni razvoj na temelju korištenja fondova Europske unije. Vlada se o tome negativno očitovala 25. listopada o.g., dok bi Sabor o njoj trebao uskoro raspravljati, vjerojatno prije zimske stanke s obirom da je uvrštena u dnevni red aktualne sjednice.

sabor-novi-100U osnovi, interpelacija je usmjerena protiv podjele Hrvatske na dvije statističke regije. Podnositelji smatraju da se tom podjelom ne osigurava ravnomjeran razvoj svih dijelova Hrvatske. Navode i podatke o slabijoj razvijenosti Slavonije i Baranje od ostatka zemlje. Predlažu podjelu na pet statističkih regija i donošenje nove Strategije regionalnog razvoja koja će uvažiti tu podjelu.

Seminarski rad

Najveći dio teksta može se okarakterizirati kao seminarski rad o statističkoj podjeli. Većina teksta posvećena je analizi vrsta i tipova regija, a pri tome se razlikuju normativne od analitičkih regija. Kad je već o regijama riječ, zastupnici ne znaju ili ne žele uvažiti činjenicu da postoje različite tipologije regija ovisno o znanstvenom području koji se netko bavi i ovisno o svrsi koja se upotrebom pojedine kategorizacije nastoji postići. Kao i veliki dio javnosti, upadaju u zamku poistovjećivanja statističkih, upravnih i političkih regija. A to nisu sinonimi!

Pored često spominjanih (a) statističkih regija – čija je svrha olakšati i harmonizirati prikupljanje statističkih podataka na temlju kojih se mogu voditi različite javne politike (public policies) – postoje još i (b) političke (samoupravne) regije – putem kojih se realizira pravo na lokalnu i regionalnu samoupravu, i to kroz neposredan izbor njihovih predstavničkih i izvršnih organa te drugih elemenata (financije, poslovi, pravna osobnost, itd.); (c) upravne (administrativne) regije – nemaju samoupravnih elemenata i služe boljem obavljanju poslova središnje države na cijelom državnom području; (d) planske (razvojne) regije – vrsta upravnih regije i osnivaju se uglavnom za poticanje i koordinaciju razvojnih aktivnosti; (e) povijesne regije – rezultat povijesnih procesa, kulture i percepcije stanovništva.

Idealni zahtjev teritorijalne podjele neke zemlje je podudarnost navedenih tipova regija, ali vrlo često to nije slučaj. Tako su u Hrvatskoj, primjerice, Dalmacija odnosno Slavonija primjeri povijesnih regija koje su, istovremeno, razbijene u nekoliko samoupravnih jedinica (županija). Županije su ujedno i upravne regije, jer u svakoj županiji, uz županijske upravne organe (odjele i službe), postoji i jedinstveni ured državne uprave u županiji. Također, brojni središnji državni organi slijede županijsku podjelu (razna ministarstva, ali i HZZ, HZZO, itd.) i osnivaju vlastite područne jedinice u županijama.

Što nedostaje

Tekstu interpelacije nedostaje ozbiljna analiza na kojoj se temelji njezin osnovni zahtjev, a to je podjela na pet statističkih regija. Nema ni riječi o prednostima i nedostacima te podjele. Autori se zalažu za pet statističkih regija, a argumente iznose na osnovi prethodne podjele na tri statističke regije odnosno uzimajući u obzir potrebu uvođenja političkih regija. Usput, vrijedi napomenuti da je prethodna podjela bila prvenstveno rezultat političkih procesa i unutarstranačke dinamike u HDZ-u, a ne znanstveno utemeljene i nacionalno odgovorne analize i pripreme.

Međutim, temeljno pitanje na koje je dokument trebao dati odgovor je bi li pet statističkih regija pridonijelo većem apsorpcijskom kapacitetu od dvije? Podnositelji zaboravljaju napomenuti da bi kod podjele na pet statističkih jedinica, vjerojatno tri takve jedinice ispale iz kategorije slabije razvijenih regija i ne bi imale pristup sredstvima EU fondova po najpovoljnijim uvjetima. Stopa sufinanciranja koju treba osigurati iz drugih (ne EU) izvora u tom slučaju također je znatno veća, a konkurencija za sredstva je intenzivnija. Takvom podjelom ne bi, dakle, bio zakinut samo Zagreb, nego i veći dio Zagrebačke županije, sve županije sjeverozapadnog dijela zemlje (Krapinsko-zagorska, Varaždinska, Međimurska), te Istra i Primorje. Dakle, većina bi zemlje bila izložena natjecanju za znatno manje sredstava i to sa znatno razvijenijim europskim regijama koje imaju iskustvo korištenja EU fondova od skoro dva desetljeća.Treba spomenuti i povećanje zahtjeve upogledu upravljanja aktivnostima koje se financiraju po dva različita režima i druge zahtjeve koje bi takva situacija proizvela. Interpelaciji nedostaje i analiza apsorpcijskog kapaciteta tih pet regija koje se predlažu i pokušaj da se cijela stvar sagleda racionalno kako bi se ostvario dugoročan interes cijele zemlje. Temeljna poruka je da podjela na dvije regije ne valja, a da se ne zna zašto bi podjela na pet statističkih regija bila bolje kad je riječ o upravljanju sredstvima iz fondova EU.

Što je dobro

Interpelacija djelomično otvara pitanje teritorijalnog ustroja zemlje ističući (prigovor br. 7) kako je slavonsko-baranjske županije potrebno grupirati u jednu regiju. S time da su zastupnici evidentno upali u zamku poistovjećivanja statističe i političke regionalizacije. Da, Hrvatsku treba podijeliti na pet samoupravnih regija, ali te regije treba grupirati u što manje statističkih regija kako bi cijela zemlja mogla koristiti sredstva iz fondova EU pod najpovoljnijim uvjetima. Dvije statističke regije su, dakle, dobra odluka kad je riječ o poduzetnicima, lokalnim jedinicama i udrugama civilnog društva iz cijele zemlje koji će se javljati na natječaje za financiranje vlastitih projekata.

Interpelacija je još jedna prilika da se ponovno propita pogoduje li postojeći teritorijalni ustroj društveno-gospodarskom razvoju? To podnositelji i, zapravo, velika većina saborskih zastupnika uporno izbjegava već dugi niz godina. Je li podjela na statističke regije presudna za razvoj Hrvatske ili je, pak, podjela na općine, gradove i županije ipak važnija u tom pogledu? Nisu problem dvije statističke regije, već dvadeset neracionalno i po političkim kriterijima skrojenih županija, zajedno s čak 429 uglavnom malih i podkapacitiranih općina i 127 gradova. O potrebi reforme lokalne samouprave i neadekvatnosti sadašnjeg teritorijalnog ustroja već je u nekoliko navrata pisano na ovom blogu, pa čitatelje upućujem na te tekstove.

Podjela na dvije statistčke regije važna je zato jer stvara okvir u kojem svi, zbog velikog iznosa dostupnih sredstava, mogu biti pobjednici (win-win). No, glavno je pitanje imaju li naše općine, gradovi i županije kapacitet da se unutar tog okvira natječu. I to ne jedni protiv drugih (win-lose) kako se to nastoji nametnuti (Zagreb protiv ostalih ili obrnuto), već zajedno jedni s drugima protiv kompleksnih europskih pravila. A sve kako bi iskoristili što je moguće više raspoloživih sredstava. Pri tome, puko trošenje tih sredstava ne smije biti svrha sama po sebi, već ih treba (po)trošiti ciljano, smisleno i učinkovito.

Od nacionalne je važnosti da svi relevantni akteri ulože maksimalan napor da Hrvatska po pitanju ciljane, smislene i svrhovite iskorištenosti sredstava iz EU fondova zaista postane 28. uspješna zvijezda na europskom nebu.

Oglasi

O autoru vdulabic

Izv. prof. dr. sc. Vedran Đulabić, izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu // PhD, public administration and administrative law, associate professor, Faculty of Law, University of Zagreb
Galerija | Ovaj unos je objavljen u Lokalna samouprava, Regionalna politika i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s