U kakvom društvu ćemo živjeti

Nekako neposredno prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju, u javnosti se pojavila vijest da je jedna inozemna kompanija pobijedila na javnom natječaju za opskrbu električnom energijom 35 državnih organa. Ta je vijest ubrzo nestala iz javnog prostora, uglavnom zbog pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji i s time povezanih dogođaja koji su postali prioritetna tema svih medija. No, ta odluka skrenula je, barem na kratko, pozornost javnosti na problematiku i kompleksnost javnih službi, jednako kao i na njihovu važnost za funkcioniranje društva i kvalitetu života građana.

Novi igrač je pod sjajnim svjetlima reflektora ušao u utakmicu opskrbe električnom energijom na liberaliziranom tržištu. Reklamna kampanja za promjenu opskrbljivača već je uzela maha, jamči se besplatna struja i nepromijenjena cijena u sljedećoj godini. Uz istovremeno osiguranje dobiti opskrbljivaču. Za nadati se da će konkurencija pozitivno utjecati i na državnu kompaniju (HEP) koja će poboljšati kvalitetu usluge i, što je najvažnije, znatno smanjiti cijenu električne energije krajnjim korisnicima.

Javne službe su najdinamičniji dio suvremene javne uprave, i uz državnu upravu te lokalnu i regionalnu samoupravu, čine njezin treći bitan segment. Obuhvaćaju upravo mreže raznorodnih javnih službi i moguće ih je podijeliti na dvije osnovne skupine, tj. na gospodarske i negospodarske javne službe. Gospodarske javne službe obavljaju gospodarske djelatnosti, ali zbog svoje važnosti nisu i ne smiju biti potpuno prepuštene tržišnom mehanizmu, već i se stavlja pod poseban režim obavljanja djelomično drukčiji od običnih gospodarskih djelatnosti koje se pružaju i reguliraju isključivo putem mehanizma tržišta. U tu kategoriju spadaju telekomunikacije, različiti oblici prometa, poštanska služba, obskrba energijom, itd. Negospodarske, pak, javne službe službe usmjerene su na uglavnom na djelatnosti negospodarske naravi, poput socijalnih službi, obrazovanja, zdravstva, kulture, itd. Navedena podjela na dvije osnovne kategorije nije striktna, jer se u suvremeno doba u brojnim javnim službama sve više isprepliću gospodarski i negospodarski elementi. Tako se primjerice u obrazovanju surećemo sa snažnom privatnom inicijativom, a u pogledu gospodarskih djelatnosti, pružateljima se nameću posebne obaveze (tzv. obveze javnih službi) kako bi se zaštitio javni interes i korisnicima pružila kvalitetna i financijski podnošljiva javna usluga.

Javne službe, odnosno EU terminologijom rečeno, službe od općeg interesa (services of general interest) od kraja 1980-ih u mnogim europskim državama prolaze kroz značajnu rekonceptualizaciju. Ta je rekonceptualizacija uzrokovana s nekoliko tendencija koje su se intenzivirale tijekom zadnje četvrtine 20. stoljeća. Reforma javnog sektora inspirirana doktrinom Novog javnog menadžmenta (new public management), tehnološki razvoj koji je omogućio modernizaciju i omogućavanje tržišnog natjecanja u brojnim mrežnim javnim službama u kojima to prije nije bilo tehnički izvedivo, ujedinjavanje Europe kroz projekt stvaranja jedinstvenog tržišta, neki su od faktora koji su potaknuli procese liberalizacija i privatizacije brojnih, prije svega gospodarskih, javnih službi. To je, pak, barem u dijelu opće javnosti dovelo do shvaćanja da željeznica i općenito javni prijevoz, opskrba vodom, plinom, telekomunikacije, ali i zdravstvo, obrazovanje, itd., nisu ništa drugo nego djelatnosti koje se trebaju obavljati na tržištu, potpuno podvrgnute njegovim zakonitostima. Država se u to ne bi trebala pretjerano miješati, jer je država ionako loš gospodar, zar ne? Takvo bi shvaćanje na dugi rok moglo imati negativne posljedice upravo i pogledu senzibilnosti javnosti na ono što se s javnim službama događa. Ako je nešto na tržištu, to tržište bi trebalo biti krajni arbitar odnosa između pružatelja i korisnika? Možda, kad se radi o proizvodnji i distribuciji cipela ili uslugama frizera, ali kad je o riječ o opskrbi energijom, javnom prometu, obrazovanju i drugim sličnim djelatnostima, interes korisnika mora imati dodatne mehanizme zaštite.

Recentni događaji u Brazilu za koje je okidač bilo poskupljenje cijene pojedinačne karte u javnom gradskom prijevozu, jednako kao i nedavno objavljena studija o stanju privatiziranih željeznica u Velikoj Britaniji (intrigantnog naziva Velika pljačka vlaka) samo su neki od brojnih događaja koji ponovno pokazuju važnost javnih službi za uredno funkcioniranje društva. Ti događaji pokazuju kako privatizacija ključnih gospodarskih javnih službi na dugi rok ipak ne postiže željene efekte. Šokantan je podatak iz navedenog izvješća o privatizaciji britanskih željeznica da se kroz državne potpore i dalje godišnje izdvajaju milijarde funti za financiranje privatnih kompanija i da u u eri privatizacije željeznice država i dalje masno plaća funkcioniranje željezničkog sustava. S jednom bitnom razlikom nego prije privatizacijske ere. Profit se sada slijeva u džepove dioničara privatnih kompanija.

Ne čudi stoga pojava nove tendencije koja postaje sve izraženija u mnogim zemljama, posebno na razini lokalnih jedinica koje putem komunlnih djelatnosti pružaju veliki dio javnih službi značajnih za svakodnevni život građana. Riječ je o tzv. remunicipalizaciji, tj. vraćanju javnih službi koje su bile prepuštene subjektima privatnog sektora pod javnu kontrolu. Najpoznatiji je slučaj s Parizom koji je nakon dugo godina opskrbu grada pitkom vodom vratio pod kontrolu gradske vlasti. Sličnu praksa moguće je uočiti i u drugim državama, a u procesu remunicipalizacije su i druge djelatnosti javnih službi. Kao rezultat takvog pristupa ističu se brojne ekonomske, ali i demokratsko-političke posljedice, poput veće participacije građana u procesima odlučivanja, veće motiviranosti zaposlenika te znatno veća ulaganja u infrastrukturu koja jamče sigurnost i kontinuitet obavljanja djelatnosti javne službe.

prosjakKvalitetne javne službe neophodne su za uredno funkcioniranje društva. O njihovoj kvaliteti zapravo ovisi u kakvom društvu želimo živjeti. Želimo li živjeti u društvu u kojem je sve svedeno na robu koja se kupuje na tržištu ovisno o ekonomskoj snazi pojedinca i kojoj isključivo tržišni igrači definiraju cijenu, nerijetko osiguravajući sebi basnoslovne profite? Ili želimo živjeti u društvu u kojem i neke druge vrijednosti, poput solidarnosti, samilosti, itd., zavrijeđuju pažnju i angažman kako bi se ugradile u temelje funkcioniranja djelatnosti neophodnih za civiliziran i pristojan život? Treba biti svjestan da premda ima puno prostora za modernizaciju i uvođenje tržišnih načela u djelovanje brojnih javnih službi – posebno onih gospodarske naravi poput željeznice, telekomunikacija ili opskrbe energijom i drugih – još uvijek se radi o djelatnostima u kojima tržište ne smije imati zadnju riječ. Prevažne su to djelatnosti da bi se tek tako prepustile na milost i nemilost moćnih igrača na tržištu.

Država odnosno javna vlast na središnjoj i lokalnoj razini ima posebno značajnu ulogu kako bi osigurala uredno, kontinuirano i za korisnike ekonomski prihvatljivo obavljanje djelatnosti javnih službi. Liberalizacija tržišta ne smije značiti prestanak odgovornosti društva za kvalitetu isporuke usluge korisnicima i regulaciju bitnih aspekata djelovanja tržišnog mehanizma, posebno u slučaju službi od općeg gospodarskog interesa. Učinkovito djelovanje regulacijskog i kontrolnog mehanizma u tom slučaju posebno je važno. No, ako je Velika Britanija prilikom privatizacije svojih željeznica u tom segmentu imala značajnih nedostataka, čovjek se ne može oteti dojmu da bi u jednoj tranzicijskoj, post-socijalističkoj zemlji u kojoj još uvijek prilično zamućene temeljne društvene vrijednosti omogućavaju ogroman ulov u mutnom, u sličnoj situaciji konačni ishod bio znatno gori. A cijenu na kraju uvijek, nažalost, plaćaju građani koji su krajnji korisnici usluga javnih službi. Ovaj put Hrvatske, ne Velike Britanije!

Skraćeni link za ovaj tekst je: http://wp.me/p2R6LY-2l

Oglasi

O autoru vdulabic

Izv. prof. dr. sc. Vedran Đulabić, izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu // PhD, public administration and administrative law, associate professor, Faculty of Law, University of Zagreb
Galerija | Ovaj unos je objavljen u Javna uprava i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s