Ups, izgleda da su reforme ipak moguće…

Dva slučaja drastičnog smanjenja dugova (pre)zaduženih jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj izazvala su posljednje vrijeme znatnu medijsku pažnju. Radi se, naravno, o već dobro poznatom primjeru grada Metkovića i nešto manje medijski eksponiranom slučaju grada Omiša koji su početkom 2014. godine izvijestili javnost da su u proteklih pola godine, dakle od promjene vlasti na lokalnim izborima, značajno smanjili svoja dugovanja i da su u njima poduzeti prilično radikalni potezi u načinu upravljanja lokalnim jedinicama. Spominju se neke čudne riječi poput “volontiranje”, “minimalna plaća za gradonačelnika”, “opći interes”, “reforme”, “štednja”, “prodaja službenih automobila”, itd. U oba slučaja radi se o nestranačkim listama koje su dobile povjerenje građana nakon dugogodišnje vladavine lokalnih političkih stranačkih moćnika i koje su u vrlo kratkom roku provele reforme koje pokazuju kako su u svojim predizbornim programima mislili ozbiljno.

Razmišljajući o dva navedena slučaja reformi na lokalnoj razini, nameće se nekoliko zaključaka i pitanja.

Prvo, nestranačke liste uspjele su pomesti dugogodišnje vladare lokalnih jedinica. Entuzijazam politički neiskusnih pojedinaca, briga za širu zajednicu i javni interes te nastojanje da se postojeće stanje promijeni na bolje, omogućili su značajne promjene u dva dalmatinska grada. No, hoće li te nestranačke liste biti u stanju zadržati fokus na brizi o javnom interesu ili će se nakon nekog vremena i one utopiti u uobičajene obrasce ponašanja vlastodržaca u Hrvatskoj, vrijeme će pokazati. Za sada im treba iskazati pohvalu i ohrabrenje da nastave istim smjerom do kraja mandata. Na taj način praktično svjedoče da politika može i treba biti rad za opće dobro, a ne instrument sumnjivih političara i s njima povezanih klika koji javne institucije koriste za osobne probitke. Toga smo se već previše nagledali u hrvatskoj političkoj svakodnevici, pa nas primjeri normalnih političara usmjerenih na opću dobrobit ostavljaju donekle sumnjičave i u nevjerici. No, pozitivni primjeri donekle ipak vraćaju vjeru u politiku kao rad za opću dobrobit.

Drugo, navedeni primjeri pokazuju da su ozbiljne reforme u javnom sektoru itekako moguće. Lekcija koju treba naučiti iz tih primjera je da su ozbiljne reforme u javnom sektoru moguće pod pretpostavkom da postoji jasna politička volja i vizija da se takve reforme provedu. Iako se radi o manjim sustavima javne uprave, takve je reforme, bez sumnje, moguće provesti i na središnjoj razini. Potrebno je imati jasnu viziju i političku odgovornost prema predizbornom programu i biračima koji su glasali za promjene i reforme, a na za zadržavanje postojećeg stanja. Uz to, potrebno je i nešto znanja o javnoj upravi, njezinim ključnim komponentama, komparativnim iskustvima i zahvatima koje je potrebno poduzeti kako bi se, na dugi rok, popravilo stanje koje je već predugo vremena prepušteno slučajnom i stihijskom razvoju bez adekvatne stručne pažnje i usmjeravanja.

Treće, imaju li postojeće stranke u Hrvatskoj potrebnu političku snagu potrebnu za nadvladavanje interesnih i klijentelističkih skupina u svojim redovima i provedbu prijeko potrebnih reformi u mnogim područjima koje na dugi rok jamče stabilnije okruženje za razvoj ekonomije i bolji život građana? Nažalost, još uvijek ne čujemo svijetle primjere stranačkih (grado)načelnika koji su se drznuli provesti ozbiljne reforme i početi rješavati nagomilane dugove i ostale probleme jedinica kojima su na čelu. Ili je, pak, u jedinicama u kojima su na čelu stranački kadrovi, sve sjajno i nema potrebe za ozbiljnim rezovima i reformama. Tek možda za novim voznim parkom s ponekim konjem snage motora više? Ako pak ima pozitivnih stranačkih primjera, zašto ih mediji ne eksponiraju i vrate vjeru građanima u stranačku demokraciju? Bez obzira na uspjeh pojedinih nezavisnih lista koji predstavljaju svijetle primjere u pojedinim sredinama, valja biti svjestan kako je suvremena demokracija još uvijek pretežnim dijelom stranačka demokracija. Kvalitetne političke stranke nužna su pretpostavka dobrog funkcioniranja institucija političkog i upravnog sustava. Omogućavaju li stranke razvoj i profiliranje novih političkih lidera koji će početi vraćati povjerenje građana u političke institucije ove zemlje?

Četvrto, hoće li građani blagonaklono gledati na drastične mjere štednje i sređivanja stanja u dvije spomenute lokalne jedinice? Početni entuzijazam bi se mogao brzo istopiti, posebno nakon shvaćanja da na sceni više nema lokalnih moćnika koji ionako oskudne resurse dijele šakom i kapom, kupujući tako blagonaklonost birača na izborima. Neki bi građani mogli požaliti za godinama “jambovanja” i poželjeti se vratiti na vrijeme kad je čelnik možda “krao, ali je i nama dav’o”! Problem moralnih i etičnih političara nije samo u tome što ne kradu, već što interesnim skupinama ne daju. Ili možda i daju, ali po pravilima koja vrijede jednako za sve.

Peto, rezovi i reforme nisu same sebi svrhom. One su tek instrument kojim se nastoji ostvariti druge, politički i društveno poželjne ciljeve. Kako bi se spriječio povratak na stare obrasce ponašanja koji dugoročne vode u kolaps, reforme treba iskoristiti za stvaranje pretpostavki za bolji život građana. Nova radna mjesta, investicije, uređenje naselja i parkova, komunalna infrastruktura i drugi lokalni problemi traže rješavanje kako bi građani u dogledno vrijeme osjetili pozitivne promjene i koristi od radikalnih reformi i rezova. Smanjivanje dugova i uštede samo su jedan dio medalje. Drugi su privlačenje investicija, nova radna mjesta i ugodniji život u lokalnoj sredini.

Sljedeći lokalni izbori, posebno u jedinicama koje su izabrale nova vodstva koja su provela ozbiljne i u mnogim segmentima drastične poteze, bit će test jesu li građani prihvatili novi način upravljanja lokalnim poslovima ili ćemo se opet morati pozivati na frazu da “narod ima vlast kakvu zaslužuje”.

No, do sljedećih lokalnih izbora je još uvijek ostalo dovoljno vremena za ozbiljan rad i rezultate i njihovu procjenu. Sretno!

Skraćeni link za ovaj tekst je: http://wp.me/p2R6LY-6t

Oglasi

O autoru vdulabic

Izv. prof. dr. sc. Vedran Đulabić, izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu // PhD, public administration and administrative law, associate professor, Faculty of Law, University of Zagreb
Galerija | Ovaj unos je objavljen u Lokalna samouprava i označen sa , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s