Saga o fondovima EU: godine zanemarivanja, politizacije i aljkavosti počinju dolaziti na naplatu

Nije više nikakva šokantna vijest da Hrvatska neće polučiti zapanjujuće rezultate kad je riječ o stopi iskorištenosti fondova EU. S početkom srpnja 2013. ušli smo u EU i počeli participirati u njezinoj regionalnoj (kohezijskoj) politici, drugom najznačajnijem području javne politike EU na koje otpada gotovo 35% sredstava iz zajedničke europske blagajne. Istovremeno, i dalje imamo mogućnost korištenja sredstava iz IPA programa. Iz iskustava ostalih zemalja iz tranzicijskog bloka koje su u EU ušle prije nas, nažalost, nismo naučili puno. Njihova iskustva nisu nam bila smjerodavna kako bi zasjali kao uspješna priča (success story) dobre pripremljenosti za članstvo u EU i iskorištavanja svih prednosti koje to članstvo omogućava.

No, iako se trenutna vlast ne snalazi najbolje s iskorištavanjem fondova EU ipak treba biti objektivan i zaključiti kako “krimen” za sadašnje stanje ne ide samo na dušu ministra Grčića i njegove ekipe, već je posljedica dugog niza godina obilježenih zanemarivanjem, politizacijom i aljkavošću vlasti kad je riječ o pripremi i podizanju kapaciteta za iskorištavanje fondova EU za ostvarivanje strateških razvojnih ciljeva zemlje.

Takav zaključak potkrjepljuje svega nekoliko činjeničnih navoda:

  • Zakon o regionalnom razvoju (ZRR), iako spreman još 2005., donesen je na jedvite jade tek krajem 2009. Propuštena je prilika da se stekne dragocjeno iskustvo strateškog planiranja koje je taj zakon predvidio i da se do ulaska Hrvatske u EU isprave svi nedostaci koji bi se zasigurno pokazali u njegovoj primjeni. S pripremom strateških projekata moglo se krenuti mnogo ranije, pa bi se članstvo dočekalo sa zalihom projekata spremnih za financiranje iz fondova EU. Trenutna vlast izradila je nacrt promjena ZRR, ali još uvijek taj posao nije finalizirala i uputila zakon Saboru na usvajanje. Tome je vjerojatno pridonijela i žestoka medijska i politička hajka koju su orkestrirali hrvatski župani, direktno interesno i financijski napojeni na sadašnjem sustavu mnogobrojnih županija i lokalnih jedinica.
  • Institucionalno preslagivanje ključnih upravnih tijela provedeno je tek nakon izbora 2011. spajanjem nekih upravnih resora i osnivanjem novog ministarstva nadležnog za regionalni razvoj i fondove EU, iako je onima koji se bave kohezijskom politikom, javnom upravom i apsorpcijskim kapacitetom bilo jasno da treba poboljšati koordinaciju između domaće komponente regionalne politike i pripreme za korištenje sredstava dostupnih u okviru kohezijske politike EU.
  • Nova statistička podjela na dvije regije usvojena je nakon izbora 2011., a prijašnja podjela na 3 bila je rezultat tadašnjih političkih okolnosti i obračuna unutar tada vladajućeg HDZ-a koji je rezultirao nastankom današnjeg HDSSB-a. Podjela na 3 regije nije uzimala u obzir dugoročne razvojne potrebe zemlje i potrebu njezine cjelokupne izloženosti najizdašnijem modelu financiranja iz fondova EU. Zato je odluka o podjeli na dvije statističke regije donesena praktički preko noći, što je izazvalo pravu buru napada zbog toga jer se zainteresirana javnost o tome nije pravovremeno konzultirala.
  • Partnerski sporazum (Partnership Agreement), glavni dokument na temelju kojeg se programira iskorištavanje sredstava iz fondova EU još uvijek nije potpuno finaliziran i poslan u Brisel, a nije dostupan ni široj zainteresiranoj javnosti. U kojoj mjeri će on ukazati na prioritetne pravce razvoja i stvoriti mogućnost optimalnog iskorištavanja fondova EU još uvijek je otvoreno pitanje.
  • Racionalizacija teritorijalnog ustroja – smanjenje broja općina i gradova te transformacija županija u manji broj (najvjerojatnije pet) većih te financijski i kadrovski kapacitiranih samoupravnih regija – nije bila na dnevnom redu nijedne Vlade do sad. Za to odgovornost snose HDZ i SDP, svaka sa svojim koalicijskim partnerima (HSS, HNS, IDS, umirovljenici, manjine), naravno, ovisno o tome koliko su dugo vladali ovom zemljom u proteklih skoro četvrt stoljeća. Bilo je bitnije u javnosti lamentirati o tome kako npr. Francuska ima skoro 37.000 općina, nego se zapitati koja je zapravo svrha moderne lokalne i regionalne samouprave. Jesu li te jedinice skladište raznoraznih stranačkih kadrova ili instrument lokalne demokracije stavljene u funkciju razvoja, kvalitetnijih upravnih usluga i boljeg života građana? Sadašnja lokalna i regionalna samouprava nema kapacitet (personalni, financijski, stručni) da priprema, aplicira i sufinancira projekte u okviru kohezijske politike, a u velikoj većini slučajeva, da samostalno pruža upravne usluge građanima.
  • Moglo bi se još štošta napisati o neadekvatnom softveru koji nikako da proradi na vrijeme, slaboj i lošoj koordinaciji unutar državne uprave, nedovoljnom personalnom kapacitetu i preopterećenosti službenika u nekim ministarstvima koji rade na europskim projektima, politizaciji cijele priče oko predviđene podjele Hrvatske na pet planskih područja, izrazito slabom kapacitetu lokalnih jedinica za sufinanciranje projekata, nepostojanju velikih (regionalnih) projekata, nesređenosti imovinsko-pravnih odnosa na nekretninama, odsutnosti vizije razvoja i strateškog planiranja te njihovog povezivanja s proračunom, neracionalnim korištenjem državne imovine koju lokalne jedinice – iako se nalazi na njihovom području – ne mogu staviti u funkciju jer se vodi kao imovina središnje države, te o brojnim drugim tehničkih i sličnim detaljima.

Zato je inzistiranje na tome kako su propusti u korištenju fondova EU isključivo rezultat nerada i nespremnosti sadašnje vlasti pokazatelj kratkog pamćenja i, djelomično, nerazumijevanja složenosti kohezijske politike i potrebe pravodobne pripreme. Da bi sredstva mogli iskorištavati sada, ozbiljne pripreme trebalo je početi prije najmanje pola desetljeća. Ali, tad je 1. 7. 2013. izgledao jako daleko, a dominantan mentalitet “lako ćemo” bio je u punom zamahu. Sad vidimo da i nećemo baš tako lako i da s ulaskom u EU nitko nije otvorio slavinu iz koje su potekli obećani euri. Slavinu moramo otvoriti sami i ispod nje postaviti dovoljno veliku posudu koju ćemo biti u stanju držati dok se ne napuni.

No, nad prolivenim mlijekom nema koristi žaliti, već uprijeti snage kako bi se stanje popravilo. Do 2020., tj. do kraja tekućeg proračunskog razdoblja EU (a i nekoliko godina nakon toga zbog N+ pravila) ostalo je još dosta vremena u kojem se stopa apsorpcije može popraviti i “europski” novac usmjeriti u realizaciju strateških razvojnih ciljeva. Da, strateških razvojnih ciljeva oko kojih bi trebao postojati minimum konsenzusa ključnih političkih aktera kao što je to bio slučaj s, primjerice, ulaskom Hrvatske u EU.

Bilo bi lijepo kad bi to postalo jasno poštovanoj gospodi i gospođama iz Kukuriku saveza, HDZ-oskog saveza, Saveza za Hrvatsku i ostalih političkih koalicija i saveza koji jako dobro znaju što treba napraviti dok su u opoziciji, a kad dođu na vladajuće položaje, uglavnom se ponašaju ignorantski prema stručnjacima i građanima ove zemlje i za sve optužuju one koji su bili prije njih. Ili nesposobnu “birokraciju” koja blokira njihove genijalne zamisli i koju su doveli opet oni prije njih, pa je red da i oni dovedu svoje kompanjone, zar ne?

Skraćeni link za ovaj tekst je: http://wp.me/p2R6LY-7A

 

Oglasi

O autoru vdulabic

Izv. prof. dr. sc. Vedran Đulabić, izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu // PhD, public administration and administrative law, associate professor, Faculty of Law, University of Zagreb
Galerija | Ovaj unos je objavljen u Regionalna politika i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

7 odgovora na Saga o fondovima EU: godine zanemarivanja, politizacije i aljkavosti počinju dolaziti na naplatu

  1. davor andrijašević napisao:

    ¸Poštovani Vedrane

    Iznijeli ste ovdje jednu ultimativnu tezu da je broj JLS u Hrvatskoj prevelik, i da bi se trebao značajno racionalizirati
    Zamjenik sam načelnika Općine Gradac – najistočnije općine Splitsko – dalmatinske županije, koja obuhvaća područje od Drvenika do Gradca, i graniči s Dubrovačko – neretvanskom županijom.
    Slušajući Vaše teze, pomislihi bili bismo vjerojatno istočni prirepak Makarske. Ok, neka to bude tako. Ali, upitah se odmah, bez razmišljanja, tko bi u Makarskoj riješio pitanje postavljanja kamena na zidić mjesne fontane? Tko bi vodio brigu postaviti kandelaber kod Buline kuće, iskopati kanal za struju, da ne bude mrak u sezoni? (Takvih lokacija na području općine ima stotinjak. Kad bi one, pod makarskom ili nečijom drugom upravom došle na red – i financijski i izvedbeno?) Tko bi organizirao simpozij “dr Niko Andrijašević – lik i djelo? Mislite li da bi neko tijelo,iz Makarske koje o jednom od značajnijih hrvatskih znanstvenika s početka 20. stoljeća ne zna gotovo ništa, imalo snage, energije i entuzijazma, organiziratisimpozij? Tko bi proveo novi Zakon o održivom gospodarenju otpadom? Tko bi se borio protiv svakodnevnih širenja korištenja javne površine tijekom sezone u Zaostrogu? Inspektori? Koliko bi ih trebalo biti? Koliko u drugim mjestimaTko bi svaki dan nadgledao radove na kanalizaciji u Bristu, i sugerirao rješenja, jer je nadzorni organ na nekoliko drugih lokacija, i može u nadzoru biti svega jednom u desetak dana?
    Odustah nabrajati, jer bi trajalo danima, i kroz prozor pogledah Pelješac – padne mi na pamet nešto još luđe: tko bi proveo sve radnje popravka jednog malog puta u Lovištima, naselju na krajnjem zapadu tog poluotoka? Nikakvog centra do Duborvnika nema. Možda bi to proveo grad Dubrovnik, udaljen 100 kilometara? Bilo bi to jedno izuzetno efikasno rješenje,zar ne?.
    Govori li Vam išta da jedna Švicarska ima 2408 općina, Češka 6253 općine i 14 regija? Ili nama, standardom, brojem stanovnika i površinom, nešto još bliže: znate li da Slovačka ima 8 regija i 3028 gradova i općina? Znate li da su u svim tim općinama gore pobrojanih zemala površina i broj stanovnika još manji nego kod nas? Mislim da ne znate.
    I na kraju, još nešto. U posljednjih desetak dana sam, kao zamjenik općinskog načelnika morao poslati (pored mojih redovnih poslova na uspostavi komunalnog reda pred sezonu, organizaciji simpozija, suradnji sa TZ, i mnogo toga drugog) sljedeće:
    – dopis o vojnim grobljima na našem području,
    – dovršen Plan održivog gospodarenja otpadom
    – stratešku procjenu gospodarenja otpadom
    – plan dezinskecije, dezinfekcije i deratizacije
    – procjenu ugroženosti stanovništva i materijalnih dobara u slučaju velikih nepogoda i katastrofa
    – plan zaštite i spašavanja
    – plan civilne zaštite
    – plan pozivanja stožera zaštite i spašavanja
    – plan ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija
    – procjenu ugroženosti od požara
    – godišnje izvješće o provedbi plana gospodarenja otpadom
    – izvješće o primjeni Zakona o transparentnosti tijekova financijskih sredstava
    – izvješće o skopljenim ugovorima za 2013, gdje nije postupano po Zakonu o javnoj nabavi
    – izvješće o skopljenim ugovorima u 2013, gdje se postupalo po odredbama Zakona o javnoj nabavi
    – izvješće o suradnji i potpori civilnom društvu
    – izvješće o postupanje po programu Društvo bez korupcije
    – izvješće Ministarstvu kulture o financiranju potreba u kulturi za 2013 i plan za 2014

    Ovo se odnosi samo na mene. Šefica financija morala je poslati neka svoja izvješća i planove, šefica Jedinstvenog upravnog odjela isto tako. Komunalni referent također. U ponedjljak dolazi inspekorica iz MUP-a u kontrolu jesmo li napislai plan zaštite od požara za predstojeću sezonu (koji, usput rečeno, nema nikakve veze s planovima i procjenama ugroženosti od požara, gore pobrojanim)..

    Što Vam se čini, bi li se moglo bez nekih od ovih dokumenata? Ili bismo svi mi trebali postojati da samo podnosimo planove i izvješća?

    Generalno, mislim da je prilično komforno ex cathedra raspravljati o ovoj temi, daleko od svakodnevnih operativnih briga. Stvarni život je, ipak, negdje drugdje.

    S poštovanjem

    Davor Andrijašević

    • vdulabic napisao:

      Poštovani Davore,
      Prije svega, drago mi je da ste se predstavili, a ne samo anonimno komentirali tekst, što je čest slučaj na internetu. To je pretpostavka za kvalitetnu i argumentiranu raspravu. Hvala Vam na tome i hvala Vam na komentaru.
      Otvorili ste zapravo nekoliko tema pa ću se, jasnoće radi, pokušati referirati u natuknicama:
      – Ovo što navodite uglavnom spada u kategoriju tzv. malih komunalnih akcija koje su pogodne za obavljanje u okviru mjesne samouprave, a ne lokalnih jedinica.
      – Veličina ne znači nužno da se interesi manjih sredina neće uzimati u obzir. Zaboravljate da svaki (grado)načelnik treba dobiti povjerenje građana na izborima? To je velika razlika u odnosu na prijašnje stanje u kojem se često razvijalo središte bivše općine, a ostala naselja su stagnirala. U demokratskom uređenju, ni jedan lokalni političar ne može dobiti povjerenje građana samo jednog naselja od više njih od kojih je sačinjena lokana jedinica. Ako, primjerice, gradonačelnik Zagreba može gaziti po svim dijelovima grada koji ima 800.000 stanovnika, ne vidim razloga zašto gradonačelnik bilo kojeg drugog grada u Hrvatskoj ne bi bio u stanju obilaziti svoju lokalnu jedinicu i posjećivati i otvarati različite manifestacije i zalagati se za realizaciju projekata na cijelom području lokalne jedinice.
      – Veće lokalne jedinice imaju veće ljudske, financijske i druge resurse i u stanju su pružiti građanima bolje i kvalitetnije usluge. I više tih usluga. Od stipendiranja studenata i učenika iz svog kraja do sportskih, kulturnih i drugih aktivnosti kojima se promovira njihova jedinica.
      – Veće lokalne jeidnice imaju mogućnost i razvoja prave opozicije, neovisnih lokalnih medija i institucija civilnog društva koje mogu biti kontrolor lokalne vlasti, a ne samo dio lokalnih obiteljskih i drugih klanova koji nerijetko postoje u malim sredinama.
      – Sredstva koja se sad koriste za plaće političkog osoblja (načelnik, zamjenik/ci, naknade vijećnicima, itd.), mogu se preusmjeriti u zapošljavanje školovanih stručnjaka (npr. studenata koji su diplomirali na studiju javne uprave ili nekom drugom studiju) koji će se moći posvetiti razvoju i praćenju lokanih javnih politika. To je tzv. ekonomija veličine koja omogućava više sredstava za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga.
      – Zanima me koliko Vaša općina obavlja poslova iz samoupravnog djelokruga, npr. koliko javnih poslova s liste poslova koji su navedeni u Ustavu?
      – Jeste li preuzeli obavljanje takozvanih „decentraliziranih funkcija“? Ako ne, zašto? Pretpostavljam zato što nemate kapacitet za njihovo obavljanje.
      – Koliko sredstava (% proračuna) ulažete u projekte razvoja? Imate li kapacitet za sufinanciranje projekata iz fondova EU?
      – Tko Vam servisira javni prijevoz?
      – Imate li vatrogasnu službu i kako se financira?
      – Možete li organizirati školu, dom zdravlja, knjižnicu, dom kulture?
      – Tko i kako sanira i zbrinjava Vaš otpad? Možete li to napraviti u skladu s pravilima EU?
      – Što je s vodoopskrbom?
      – Imate li sredstava da potičete lokalno gospodarstvo i stimulirate ostanak mladih na Vašem području?
      – Kako se obavljaju socijalne službe?
      – Itd. Mogao bih nastaviti s pitanjima? Ne sumnjam da Vi ne radite svoj posao najbolje što znate i umijete u zadanim okolnostima, ali govorim o cjelini lokalne samouprave. Naravno da ima više ili manje uspješnih lokalnih jedinica, ali to ne govori u prilog tome da je sustav racionalno postavljen, već da su te jedinice uglavnom uspješne zbog pozitivnog geografskog položaja (npr. blizina velikog grada koji nema prostora za širenje, pa profitiraju male jedinice u okruženju koje su onda primjeri „velikog“ uspjeha) ili zbog snalažljivosti lokalnog vodstva i njihovih, najčešće političkih (stranačkih), veza s centralnom razinom. Također, tu su i neki izvori prihoda koji nemaju veze s tim, već su rezultat rada prethodnih generacija ili nečeg sličnog (npr. marina, nalazište, itd.).
      – Što se tiče pozivanja na međunarodna iskustva, molim da ne upadnete u zamku da izdvojite mali broj primjera koji ne potvrđuju trendove koji se događaji u Europi, još od kraja 1970-ih. Trend je, između ostalog, kontinuirano povećanje veličine lokalnih jedinica. Većina zemalja je krenula tim putem, neke čak i radikalno (npr. Njemačka, Velika Britanija, Danska, Švedska, Grčka, Nizozemska, Austrija, Norveška), a neke nešto umjerenije, među njima i neke koje spominjete. Trend je okrupnjavanje, i izuzeci koje spominjete uglavnom potvrđuju taj trend. Francuska ima jako kompliciran sustav koji počiva na brojnim mehanizmima suradnje i povezivanja sitnih lokalnih jedinica kako bi prevladali nedostatke svoje teritorijalne podjele koje se drže uglavnom zbog tradicijskih razloga.
      – Mi tih razloga nemamo, pa nema potrebe ni da robujemo malim jedinicama. Trebali bi ići prema tome da prosjek veličine lokalnih jedinica sa sadašnjih 7.700 stanovnika dignemo najmanje preko 20.000 jer bi tako osigurali koliko toliko povećan kapacitet da lokalna samouprava ostvaruje ono što bi trebala. Kvalitetno obavljanje javnih poslova uz zadržavanje mogućnosti za demokratsku participaciju građana u lokalnom životu. Govorim o prosjeku, što ne znači da će sve jedinice imati preko 20.000. Neke jednostavno neće jer su geografski izoliranje ili zbog sličnih razloga.
      – Paralelno s tim, potrebno je ostvariti i značajniju fiskalne i stvarnu decentralizacije na tako okrupnjene jedinice kako bi efekti bili vidljivi građanima i kako bi lokalna samouprava u skladu s Europskom poveljom stvarno obavljala „bitan dio javnih poslova“.
      – I na kraju, da, smatram da imamo daleko previše lokalnih jedinica i vrlo dobro poznajem stanje u našoj lokalnoj samoupravi i to ne samo s katedre, već i iz prakse, jer obilazim lokalne i regionalne jedinice po Hrvatskoj držeći raznorazna predavanja, seminare i sudjelujući u različitim projektima. Dakle, moji uvidi nisu samo doktrinarne, već i vrlo praktične naravi.
      Srdačan pozdrav,

  2. davor andrijašević napisao:

    Poštovani Vedrane

    Nikad mi nije bila namjera polemizirati samo radi polemike, ili brušenja vlastite (ne)vještine u toj disciplini. Pišem Vam ovo radi pojašnjenja stavova i skromnog doprinosa uravnoteženijem pristupu problematici.
    Dužan sam Vam odgovoriti na neka postavljena pitanja. Prije svega, uopće ne želim glorificirati dosege JLS u kojoj živim i radim, niti istu smatram nešto posebno razvijenom, naprednom, značajnom i slično. Smatram ju, jednostavno, referentnom JLS za razmatranje ovog aspekta javnog života u RH, posebice JLS priobalnog područja. Drugim riječima, pišem iz života.
    Dakjle, općina Gradac ima 3500 stanovnika, površine je 73km2 (isto kao i površina Grada Splita, za usporedbu). Sastavljena od 5 prioblanih naselja. Općinski proračun iznosi cca 11 milijuna kuna, i ovu godinu potrošit ćemo na razvoj (prije svega izgradnju) 30% od tog iznosa, a 24% na održavanje. Prošle godine imali smo značajan višak u proračunu – znači, imamo kapacitete za sufinanciranje projekata EU. Javni prijevoz se odvija magistralom i komercijalne je naravi. Školski prijevoz djece u Ploče i Makarsku sufinanciran je od Općine i Ministarstva prosvjete. Imamo 2 DVD-ja, i godišnje izdvajamo 450 000 kn za njihovo funkcioniranje. Imamo dvije osnovne škoile i jedan vrtić, u cijelosti financiran od Općine Gradac. Imamo općinsku kjižnicu, u cijelosti financiranu od Općine. Imamo desetak sportskih i kulturnih udruga, jednu eko – udrugu. Dom kulture je u Bristu. Odvoz smeća riješen je koncesijskim ugovorom s javnim gradskim poduzerćem Komunalno održavanje iz Ploča, odlažemo uredno na legalnom deponiju, a izradili smo i Plan održivog gospodarenja otpadom, i imamo sve preduvjete rješavanja problematike po zakonskim i EU standardima. Vodoopskba je riješena s dva poduzeća – Izvor Ploče i Vodovod Makarska (gdje smo i suvlasnici).Trenutno stipendiramo 35 studenata, dajemo donacije prigodom rođenja djece.
    Svaku godinu – kroz novčane i materijale donacije ili ogrjev izdvajamo značajnija sredstva za sugrađane slabijeg imovnog stanja. Kako vidite, preuzeli smo decentralizirane funkcije na priličnoj razini.
    Nisu to neki značajni dosezi, ali su rezultati koji obvezuju.
    Nešto o iskrivljenoj predodžbi o nepostojanju tradicije lokalne samuprave ovdje i u RH. Želim Vas upoznati s činjenicom da je općina Gradac (tada se zvala Gornjoprimorska općina) postojala još koncem 19. stoljeća, aa u ovim stočetrdesetak godina bila je samostalna, ili je ovo područje bilo u sastavu Ploče, ili Metković, ili Makarska, a broj stanovnika u tim jedinicama bio je od 12 do 30 tisuća.
    Spominjete političke funkcije – naćelnik, donačelnik i vijećnici (odnosno vijećnički troškovi). Reći ću Vam i ovo: u posljednjih godinu dana, otkad sam na ovom mjestu, nisam baš primijetio neki načelnikov politički angažman. Opis mojih poslova pogledajte u prošlom mailu. Radimo na rješavanju elementarnih komunalnih, infrastrukturnih, turističkih, kulturnih, organizacijskih problema žitelja općine. A ukupan iznos naknada vijećnicima za prošlu godinu iznosio je 7800 kuna. Toliko o “silnom” političkom aspektu.
    Na početku Vašeg prošlog obrazloženja kažete da su problemi koje sam naveo uglavnom propblemi mjesne samouprave, ne lokalne zajednice. naizgled, to jest tako. Ali, pokazuje da su ta pitanja za Vas teoretska kategorija. Znate li, primjerice, da upravo radimo nekih 680 metara kanalizacije(3 vertikale po 220) u mjestu Brist, zahvat težak nekih milijun kuna. E vidite – za taj mikro-zahvat bilo je potrebno osigurati sredstva. Tek potom, napraviti 11 studija(!), dobiti građevinsku dozvolu, napraviti izvedbeni projekat, izvršiti postupak javne nabave, ugovoriti s investitorom, ugovoriti nadzor, i tak tada prići izvođenju radova. Slično je i sa zidićima, kanalima, simpozijima, rasvjetom, vrtićem, funkcioniranjem knjižnice, koncesijom za parking……Ovakvih primjera, većih ili manjih, većeg ili manjeg značaja u JLS ima priličan broj. Tko bi ih, po Vama, trebao provoditi, i donositi odluke? Tko bi provodio postupke? Tko bi trebao biti odgovorna osoba? Mjesni odbori? Znate li da oni imaju isključivo savjetodavnu ulogu, i da ne postoji njihova odgovornost za bilo što? Zalažete li se to za povratak mjesnih zajednica? Znate li da je sustav mjesnih zajednica funkcionirao po načelu “snađi se, druže”, i da je funkcionirao prilično solidno, jer nisu postojali mehanizmi kontrole? Danas, u vremenima kontoile i normiranja svega ili gotovo svega, to je jednostavno nemoguće. Zašto? – odgovor Vam leži u upravo pročitanom pasusu.
    Smatrate li realnim da bi pojedinac iz Podgore ili Drvenika ikad mogao biti gradonačelnik Makarske (kao neke veće, zamišljene, idealne JLS), ili stanovnik Banje ili Čeveljuše biti gradonačelnikom Ploča? Odgovor znate i sami, ali ga, naravno, nećete reći.
    Milan Bandić, nažalost, fizički ne može pregaziti cijeli grad. Mogu ovdje govoriti o nama – imamo 18 km obale, i svaki njen pedalj držimo pod potpunom kontrolom. A tu i jest smisao JLS – poznavati gotovo svakog građanina i njegovu obitelj. U tom smislu, predlažem Vam da promatrate JLS – ne kao zajednice formirane po političkim kriterijima, već kao oblici interesnog povezivanja građana u cilju zadovoljenja njihovih životnih potreba.
    Spominjete i, po Vama nezasluženo, iskorištavanje “rezultata rada prošlih generacija (marine, nalazišta i dr.”). Pitam Vas, bismo li ih se trebali odreći? I tko bi njima trebao upravljati?
    Mislim da prilično naivno ne prepoznajete osnovnu ideju “racionalizacije sustava lokalne i regionalne samouprave”. Nažalost, morat ću Vas podučiti – prava i osnovna ideja jest centralizacija sustava. A ona nužno znači i centralizaciju sredstava. Ne govori li Vam primjer recentnog dokidanja (“racionalizacije”) sustava turističkih zajednica? Na listopadskim danima hrvatskog turizma nadležni je miniostar odao priznajje djelatncima hrvatskih TZ za “nikad bolje rezultate i uspjehe”, da bi isti taj u istom izlaganju najavio “reformu i racionalizaciju sustava TZ”. Ljudi su u nevjerici izlazili s prezentacije.
    Žao mi je što se ne uhvatite ozbiljnijeg problema, na višoj razini: ministarstvima, agencijama, institutima….Prije nekoliko dana, dobih dopis za potrebu izrade Plana dezinfekcije, dezinskecije i deratizacije, uz napomenu da ćemo biti sankcionirani u slučaju nedonošenja plana. U dopisu državnog tijela nepomenuto je, usput, da se javimo nadležnom, inače uvaženom državnom zavodu za izradu takvih planova. I znate što mi je rekao čovjek iz zavoda? Doslovno ovo: “Nema nikakvih problema, poslat ću Vam plan za pola sata, samo dajte podatke Općine. Treba uplatiti 5000 kuna.Shvatis – mijenja se samo zaglavlje, Plan za svaku JLS je isti. Važan je samo lova.
    I posljednji primjer: htjedosmo, kao Općina, provesti izbore za mjesne odbore (što nam je zakonska obveza) istog dana kad i izbore za EU. Ali, dobili smo tumačenje nadležnog ministartva- da, moguće je istog dana, ali birački odbori moraju biti drugi, i moraju se osigurati druge prostorije za ove izbore. Znači, nepotrenih 50 000 kuna troška, koji smo mogli potrošti na razvoj, zar ne?

    Oprostite na opširnosti, srdačan pozdraw

    Davor Andrijašević

    p.s. Razlika je evidentna. Iznosim kako stoje stvari, i što učiniti da bude bolje,dok Vi razmišljate po načelu “kako bi bilo divno da…”. Znate, i ja sam jedan niz godina razmišljao kako bi bilo divno zbližiti se sa Sharon Stone. Rezultati su bili bijedni.

  3. davor andrijašević napisao:

    p.p.s i još nešto

    čini se, naizgled, kako bi racionalizacija lokalne sampouprave donijela uštede. O tom kako se štedi, govore Vam zadnja dva primjera mojeg posljednjeg odgovora. Ali, želio bih spomenuti i jedan koji se odnosi isključivo na kadrovsku problematiku.
    Naime, jedna od osnovnih premisa kampanje aktualnog splitskog gradonačelnika bila je racionalizacija gradske uprave. I znate što je napravio po dolasku na vlast? Zaposlio je novih pedesetak ljudi, ne otpustivši stare – sve uz obrazloženje da je to “nemoguće, imaju takve ugovore”.
    E, isto bi se dogodilo i ovdje. Centralizacijom uprave na nivou Makarske, od trenutnih stotinjak zaposlenih u JLS s Makarske rivijere (općine Brela, Baška Voda, Promajna, Podgora, Grada, grad Makarska), broj bi se u prvom naletu sveo na nekih sedamdesetak, a onda bi se, kroz sljedeću godinu, u Makarskoj zaposlilo još pedesetak podobnih, uz obrazloženje kako je to “potreba razvoja rivijere u cjelini”.
    Eto, to je slličica naše stvarnosti.

    • vdulabic napisao:

      Opet Vi o nekakvom imaginarnom raskoraku između teorije i prakse i navodnoj relevantnosti Vašeg iskustva za cijeli sustav lokalne samouprave u Hrvatskoj. U Hrvatskoj ima 556 (slovima: petsto pedeset i šest) jedinica lokalne samouprave (općina i gradova) od kojih je jedinica iz koje ste Vi samo jedna. Dakle ima još 555 relevantnih iskustava za prosudbu stanja u našoj lokalnoj samoupravi. Nažalost, vrlo veliki broj jedinica nema kapacitet za redovno funkcioniranje, već su ovisne o pomoći i dotacijama iz državnog proračuna. I kad bi im se povećao udio u porezima, opet ne bi imali dovoljno sredstava, jer naprosto nemaju dovoljno zaposlenih ljudi i gospodarskih subjekata na svom području koji bi punili proračun.
      Prosječna veličina lokalne jedinice u RH je oko 7.700 stanovnika (taj broj je toliki zbog uključenosti Zagreba u statistiku). Realna slika je da prosječna općina u Hrvatskoj ima manje od 3.000 stanovnika. Europski trend je okrupnjavanje i to radi povećanja kapaciteta za bolje obavljanje lokalnih poslova i jačanja lokalne samouprave.
      I nisu samo ekonomski parametri ključni za racionalnost teritorijalne podjele neke zemlje. Teritorijalna podjela je važna jer se na nju oslanjaju druge podjele i ako je ona neracionalna, onda će to dovesti do neracionalnosti ustroja i drugih upravnih službi. Dakle, racionalnost lokalne samouprave utječe i na racionalnost organizacije cjelokupne države. U tom pogledu kod nas ima dosta prostora za poboljšanje.
      Razumijem da ste, poput mnogih političara u Hrvatskoj, interesno vezani za sadašnji sustav i da Vam on – upravo ovakav kakav je danas – savršeno odgovara, jer od njega živite. Ali, pokušajte razumjeti da Vaša jedinica nije centar svijeta, već se treba malo izdići i pogledati sustav lokalne samouprave i cijele javne uprave kao cjelinu, pa će mnoge stvari biti jasnije.
      Pozdrav,

      p.s. Žao mi je što niste uspjeli ostvariti Vaše ljubavne aspiracije prema gospođi Stone, ali tko zna, da ste na čelu neke veće općine, možda bi Vam to i pošlo za rukom… 🙂

  4. davor andrijašević napisao:

    Poštovani Vedrane

    Mislim da se ipak počinjete uviđati, i to je dobro. Prije par dana ste mi postavili neka vrlo konkretna pitanja funkcionalnih kapacitete razmatrane općine. Sada, kad sam Vam odgovorio, čitam kako “… nisu samo ekonomski parametri ključni za racionalnost teritorijalne podjele zemlje.” Drago mi je da ste to shvatili. A vidim da ste (pomalo) počeli razumijevati da općine nisu zajednice formirane po političkim kriterijima, već oblici interesnog povezivanja građana u cilju zadovoljenja njihovih životnih potreba.
    Iznio sam Vam i nekoliko vrlo konkretnih primjera iz svakodnevne prakse. Naravno, nisam ni očekivao da ćete moći argumentirano odgovoriti. Jer, teoretski modeli su jedno, svakodnevna ordinaria nešto sasvimsasvim drugo.
    Vidim da me nazivate i političarem. Pa reći ću Vam: moji osnovni radni zadaci za danas, 2.5. su: pisanje Odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja po izvršenom postupku javne nabave i ugradnje materijala za modernizaciju javne rasvjete u općini Gradac primjernom mjera energetske učinkovitosti, pisanje zapisnika sa konstitutivnog Zbora stanara Nazorove 2, dopis Ani Musi oko promo materijala protiv planirane termoelektrane u Pločama, odgovor Slobodanu Prosperovu Novaku – modifikacija poziva piscima za simpozij, zapisnik o prekršaju protiv osobe koja ubacuje šut u kontejnere u Podaci, slanje Operativnog plana motrenja i ophodnje za predstojeću požarnu sezonu……..Pravi političar, nema što!!
    Ponovit ću jer, evidentno, dio niste ni čitali: “…Uopće ne želim glorificirati dosege JLS u kojoj živim i radim, niti istu smatram nešto posebno razvijenom, naprednom, značajnom i slično. Smatram ju, jednostavno, referentnom JLS za razmatranje ovog aspekta javnog života u RH, posebice JLS priobalnog područja.” I da znate, ne smatram da smo nekakav centar svijeta, dapače.
    Dodao bih samo da racionalno ponašanje postojećih JLS može stvoriti sve preduvjete njihova više-manje kvalitetnog funkcioniranja kao održivih jedinica.
    Vama ostavljam savjet da se pokušate pozabaviti puno ozbiljnijim problemima neracionalnosti na državnim nivoima, o kojim sam opširnije pisao u svom pretposljednjem mailu.

    Ovim ujedno završavam prepisku

    Srdačno

    • vdulabic napisao:

      Poštovani Davore,
      Kao što rekoh, drago mi je da ste se javili. Ne dijelim Vaše mišljenje da je sadašnji sustav lokalne samouprave racionalan i primjeren za razvoj Hrvatske to zbog mnoštva razloga (ekonomski, upravni, razvojni, demokratsko-politički, povijesni, itd.). To što ste osuđeni na pisanje raznih dopisa i rješavanje problema ubacivanja šute u kontejner je rezultat života i rada u maloj jedinici koja nema kapacitet za punu realizaciju samoupravnog potencijala. Da ste u nekoj većoj jedinici onda biste vjerojatno imali stručnjake specijaliste koji bi te akte pripremali.
      Da, Vi ste političar. Izabrani ste na nekoj izbornoj listi, niste se posebno školovali za rad u lokalnoj samoupravi, a ako i jeste završili studij javne uprave ili neki drugi studij na kojem ste stekli neka znanja o javnoj upravi, položaj zamjenika načelnika niste dobili na temelju Vašeg obrazovanja, već na temelju sudjelovanja na izborima. Da se razumijemo, nije to ništa loše, ali treba biti jasan prilikom baratanja s nekim kategorijama.
      Na kraju, nadam se da kad odete kod liječnika na pregled, ne počne mu govoriti kako je njegovo znanje samo “teoretsko”, jer, eto, nije prebolio sve moguće bolesti svih pacijenata koji mu dolaze na pregled, da bi ih onda mogao kompetentno liječiti. Slično Vam je, poštovani Davore, i sa znanjima o lokalnoj samoupravi i, općenito, javnoj upravi. Vjerujte da se i iz knjiga i podataka o lokalnim jedinicama u Hrvatskoj i inozemstvu može jako puno naučiti i steći uvide u funkcioniranje cijelog sustava. Ta znanja dopunjuju praktična iskustva koja stječemo na terenu kroz kontakt s brojnih velikim i malim lokalnim jeidnicama u Hrvatskoj.
      Bilo mi je drago s Vama izmijeniti razmišljanja o ovoj temi.
      Pozdrav,

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s