Pozicija i opozicija: o istom, isto…

U Uredu Predsjednika Republike Hrvatske 30. lipnja 2014. održan je drugi radni stol o promjenama Ustava s posebnim naglaskom na potrebu i mogućnosti ustavne regulacije lokalne i regionalne samouprave. Predsjednik očito nastoji okupiti predstavnike parlamentarnih političkih stranaka, lokalne dužnosnike i članove akademske zajednice koji se bave lokalnom i regionalnom samoupravom te razmotriti temeljna pitanja ustavne regulacije te materije. Tako pokušava stvoriti široku platformu i izraditi kvalitetan i na konsenzusu utemeljen ustavni tekst. Šteta jedino što to nije napravljeno na početku mandata.

Između brojnih priloga raspravi, boljih i lošijih, sadržajnih i konstruktivnih, pa sve do prilično beskorisnih i politikantskih, meni su u oči upale intervencije jednog bivšeg i sadašnjeg ministra uprave. Njihovi istupi na tom skupu u osnovi pokazuju stavove dviju najvećih političkih stranaka o potrebi reforme lokalne i regionalne samouprave.

Bivši koji vjerojatno ponovo želi postati sadašnji

Davorin Mlakar vjerojatno je bio najnevidljiviji ministar za vrijeme vlasti Ive Sanadera, a kao ministar uprave bio je nadležan i za sustav lokalne i regionalne samouprave. Pod njegovim vodstvom ministarstva uprave nije poduzet ni jedan ozbiljniji korak prema modernizaciji i unaprjeđenju tog sustava. Nismo vidjeli nikakvu strategiju razvoja lokalne samouprave, i premda je bilo osnovano povjerenstvo za decentralizaciju, ono – kao i obično – nije napravilo ništa jer je bilo strukturirano tako da mu je ikakav ozbiljniji rad zapravo u startu bio onemogućen (previše članova, različiti interesi, nikakvo vodstvo i koncepcija, nikakvi konkretni zadaci i smjernice, itd.). Usprkos svemu tome, bivši nas je ministar na lipanjskom radnom stolu na Pantovčaku uvjeravao, zajedno s drugim dužnosnicima svoje stranke, da je postojeći ustavni i zakonski okvir dobar i da bi bilo dobro da se provede ono što je tim okvirom određeno. Iako dok je bio ministar nije poduzeo skoro ništa da se to provede!

On je zapravo prilično vjerodostojna preslika HDZ-ove politike koja svim silama nastoji zadržati postojeće stanje jer im, zbog brojnih sinekura i drugih financijskih i inih koristi, takvo stanje zapravo odgovara. Na taj način kontroliraju veliki dio lokalnih zajednica u ovoj zemlji, financiraju svoju stranačku mašineriju i koriste lokalne institucije za osvarenje vlastitih ciljeva.

Sadašnji koji će vjerojatno postati bivši

making things happenS druge strane, trenutni ministar uprave Arsen Bauk ponaša se kao stručni analitičar postojećeg sustava koji u javnim raspravama obično iznosi prednosti i nedostatke reformi koje javnost i struka konstantno zagovaraju, upozorava na što bi sve trebalo pripaziti ako bi se eventualno jednog lijepog dana krenulo putem ozbiljnije reforme, za što se on osobno, naravno, zalaže, ali eto, nema političkog konsenzusa da se sustav javne uprave i lokalne samouprave modernizira i unaprijedi. On naprosto ne shvaća ili ne želi shvatiti koja je uloga ministra koji je na čelu nekog upravnog resora. Ne razumije da biti ministar znači biti vođa, promotor reformi, tj. određene javne politike na kojoj se bazira program stranke ili koalicije koja ga je postavila na ministarsku poziciju ne bi li tu politiku realizirao. Biti ministar, između ostalog, znači biti i tzv. policy poduzetnik, netko tko određenu ideju oblikuje i “prodaje” javnosti, zagovara ju i iznosti čvrste argumente zašto je ta politika neophodna za upravni resor kojem je na čelu. A uloga znanstvene zajednice, opozicije, medija i civilnog društva je da nastupa s analitičkih pozicija i traži razloge neuspjeha, upozorava na rizike, predlaže alternativu i ocjenjuje provedbu određene javne politike. Ministar bi nas, dakle, sve skupa trebao uvjeriti zašto je njegov program reforme najbolji i zašto bi ga svi mi skupa trebali prihvatiti i poduprijeti. Analitičara u ovoj zemlji imamo dovoljno, traži se ministar koji je dorastao zadatku!

No, dogodila se promjena uloga, pa tako oni koji nemaju poluge vlasti (znanstvena zajednica, civilno društvo, mediji) uvjeravaju one koji te poluge imaju da ih trebaju koristiti jer su za to dobili povjerenje građana na izborima. A oni koji imaju poluge vladanja, pak, mudro analiziraju, dobronamjerno upozoravaju, i ne nude nikakva rješenja osim zadržavanja postojećeg stanja.

Dakle, koja je sadržajna razlika između pozicije (SDP i partneri) i opozicije (HDZ i partneri) kad je u pitanju reforma lokalne i regionalne samouprave u Hrvatskoj? Po mom sudu, apsolutno nikakava. Svi pušu u isti rog, podupiru sustav od kojeg lijepo žive i koji im omogućava da se periodično izmjenjuju na vlasti. U međuvremenu taj sustav beskonačno dugo “analiziraju” i upozoravaju nas sve skupa koji su rizici reformi i da pri razmišljanju o reformama i promjenama trebamo biti jako pažljivi.

Iako su oni svi, naravno, u privatnim razgovorima jako veliki zagovornici reformi i modernizacije sustava. “Ali, čujte, nema političke volje…”

Skraćeni link za ovaj tekst je: http://wp.me/p2R6LY-7Z

Oglasi

O autoru vdulabic

Izv. prof. dr. sc. Vedran Đulabić, izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu // PhD, public administration and administrative law, associate professor, Faculty of Law, University of Zagreb
Galerija | Ovaj unos je objavljen u Javna uprava, Lokalna samouprava i označen sa , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s