Koja je svrha države

JambracKoja je svrha države? Na to pitanje odgovor traži Josip Jambrač analizirajući razvojni put institucije države u razvijenim zemljama zapadne Europe. Sadašnju krizu treba iskoristiti za promišljanje o ulozi države i poduzimanje potrebnih reformi kako bi se poboljšao njezin kapacitet.

 

Hrvatska već šestu godine za redom ostvaruje loše rezultate na ekonomskom planu. Oni se neminovno negativno reflektiraju i na ostale odnose u društvu. U traženju odgovornosti za takvo stanje, naše su oči uprte u jednu točku – državu. Međutim, naša potrga za državom, traje od samih početaka njenog stvaranja. U potrazi za rješenjima, često smo i, još uvijek se uhvatimo za svaki savjet, ma od koga, iz kojeg dijela svijeta (kulture) i razloga, nam bio poklonjen. Društva, iz kojih nam savjeti(nici) dolaze, nisu sva ista, nisu se razvijala i dočekala demokraciju s jednakim političkim i ekonomskim sustavom, a niti društvenim vrijednostima. Jednako tako, sve češće u naporima za afirmaciju brzih i kratkoročnih rješenja, kojih nema, čupaju se iz ladica stari koncepti koji su rezultate postizali u posve drugom društvenom i ekonomskom okruženju.

Dakle, za početak je, čini mi se potrebno odgovoriti na vrlo jednostavno pitanje: „Država, za što?“ Na to pitanje Zapad odgovara cijelo vrijeme novije povijesti države, provodeći reforme u modelima upravljanja (vladanja), kako bi bio što uspješniji. Država je od svog je nastanka prošla kroz nekoliko revolucija; industrijsku, ideološku i informatičku, i sve su one na vrlo dramatičan, čak ponekad i drastičan način mijenjale društvo i upravljanje. Hrvatska je kao i druge europske nacionalne države, stvorena ratom. Pobjedom u ratu, zaokružili smo teritorij, uspostavili državu, naciju i našli se u položaju (o kojem smo stoljećima sanjali) da sami, samostalno upravljamo svojom sudbinom. Međutim, u naše vrijeme stvaranja države, razvijeni je svijet u cjelini, a osobito Zapad, već ulazio u četvrtu revoluciju promjena kojima se traže novi modeli upravljanja, nastoji unaprijediti efikasnost države, te osigurati prosperitet, rast i razvoj. Naime, kriza liberalno-demokratskog modela Zapada traje već nekoliko desetljeća, a ekspandirala je financijskom krizom u 2008., čije posljedice još uvijek traju i nažalost, ne vidi im se svršetak. Stoga je nužno s punim razumijevanjem pristupiti prema  besplatnim savjetima, koji nam stižu sa svih strana. Dakle, na nama je zadatak koji nije nimalo lak, a to je ponovno otkriti mogućnosti države, ali na posve novim temeljima. Razvijati državu na temeljima koji su vrijedili u vrijeme stvaranja nacionalnih europskih država, ne vodi prema uspjehu.

Vjerujem, za Hrvatsku je danas puno važnije od mnogih stvari, da svoju teško izborenu slobodu definira kroz vrijednosti koje može ostvariti i da takvo poimanje slobode bude utjelovljeno u našim institucijama, a kroz njih u zakone, pravila i norme, na kojima ćemo graditi povjerenje i društvo. Naime, odluku da živimo život koji cijenimo i da ga takvog u svojoj državi možemo ostvariti, nužno zahtijeva okupljanje ljudi koji će vjerovati da se na zajedničkim vrijednostima može izgraditi dobro i prosperitetno društvo i da država može biti taj čimbenik u okviru kojeg se mogu iskoristiti vlastiti potencijali.

Međutim, što želimo od države, a što smo spremni dati za nju? Može li i država biti jedina odgovorna za sve veće nejednakosti u društvu i siromaštvo? Kako osposobiti državu, povećati joj ili smanjiti ovlasti, poboljšati upravljanje? To su pitanja na koja se s više ili manje uspjeha traže odgovori i pronalaze rješenja cijelo vrijeme njenog postojanja. Međutim, jedno je posve jasno. Nadolazeće uspješne ekonomije su, čini se, spoznale da je vlada razlog zašto je Zapad bio tako uspješan. Zato okupljaju u državi intelektualnu energiju kako bi ju inovacijama učinili efikasnijom. Možda bi se moglo reći da su ponovno otkrile značenje države kao dragocjenosti ljudske posesivnosti, ali i ključnog čimbenika za eliminiranje siromaštva. Kada bi postavili pitanje, sebi i/ili drugima, je li nam cilj živjeti dugo i imati kvalitetan život bez siromaštva i nesloboda, vjerojatno bi se svi s time složili. To zapravo znači, kako je Aristotel primijetio, „bogatstvo očito nije dobro koje tražimo, ono je samo korisno zbog nečeg drugog.“

Skraćeni link za ovaj tekst je: http://wp.me/p2R6LY-8X

O autoru: Josip Jamrač, univ.spec.oec et iur., član Tajništva Instituta za javnu upravu iz Zagreba

 

Oglasi

O autoru vdulabic

Izv. prof. dr. sc. Vedran Đulabić, izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu // PhD, public administration and administrative law, associate professor, Faculty of Law, University of Zagreb
Galerija | Ovaj unos je objavljen u Državna uprava, Javna uprava i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s