Zagreb kao problem ili kao rješenje problema decentralizacije Hrvatske

KopricO upravljanju Gradom Zagrebom piše prof. dr. sc. Ivan Koprić. Zagovara upravljanje Zagrebom i okolnim jedinicama lokalne samouprave po načelu tzv. metrolitanske federacije koja bi ujedno trebala biti i jedna od pet većih cjelina u podjeli Hrvatske.

Važnost velikih gradova za ekonomski i društveni razvoj karakteristika je modernih društava koja dolazi do posebnog izražaja u novije vrijeme, kad lokalna samouprava preuzima poslove potpore i poticanja ekonomskog razvoja. Takvi gradovi koncentriraju ekonomsku moć, stanovništvo, ekspertizu i inovacije. Oni nude šanse dobrog života, jer koncentriraju obrazovanje, napose sveučilišta, kulturu, šanse dobrog zaposlenja, itd.

No, veliki gradovi su i izvor velikih društvenih problema, od isključenosti, segregacije, stambenih problema, nesigurnosti, ovisnosti, zagađenja, nezaposlenosti, siromaštva, prometnih problema, itd.

Zato se sve više nameće pitanje dobrog upravljanja gradovima, a gradovi postaju oslonac policentrične organizacije europskih zemalja: umjesto ranijeg autonomnog i izoliranog funkcioniranja svake jedinice razvijaju se oblici suradnje većeg broja jedinica s većim gradovima kao centrima takvih mreža samoupravne suradnje.

U Hrvatskoj, prema broju stanovnika, snazi, položaju, gravitacijskom utjecaju, i drugim relevantnim pokazateljima postoji samo jedan pravi metropolis. Pored njega tu su još samo tri veća grada, Split, Rijeka i Osijek. Samo još Zadar, Pula i Slavonski Brod u svojim centralnim naseljima imaju preko 50.000 stanovnika te određenu ekonomsku, socijalnu, prometnu i gravitacijsku ulogu.

S gledišta organizacije teritorijalne samouprave u čitavoj zemlji, regionalizacije, kao i mogućnosti efektivne decentralizacije, najvažnije je pitanje uređenja odnosa Zagreba i njegove neposredne gravitirajuće okoline, u koju spada čitava Zagrebačka županija, ali i dijelovi Krapinsko-zagorske županije. Sadašnja situacija ne zadovoljava.

Zagreb je sam za sebe skrojen nelogično, protežući se na jedan veći grad (Sesvete, 70.000 stanovnika) i na niz naselja mješovitog i ruralnog karaktera (npr. Brezovica kao najmanja od gradskih četvrti, s 10.000 stanovnika, zapravo je ruralnog karaktera).

Od svoje okoline Zagreb je administrativno odsječen. Veći dio te okoline formiran je kao Zagrebačka županija, sastavljena od devet gradova i 25 općina, dok je dio i u Krapinsko-zagorskoj županiji, posebno u njezinom južnom dijelu (od Konjščine do Klanjca). Sve zajedno, riječ je o nekih 45 jedinca koje tvore njegovu neposrednu gravitacijsku okolinu.

Zagreb nema zajednički trajni institucionalni mehanizam suradnje ni s tim županijama, a ni s gradovima i općinama u okolini. Zajedničko vijeće Grada i Županije začetak je formalizirane suradnje. Njega čine gradonačelnik i župan te po dvoje članova koje biraju skupštine Zagreba i Županije. Nažalost, u praksi vijeće ne funkcionira.

Određeni oblici suradnje postoje, ali oni su ili neformalni ili se temelje na pojedinačnim formalnim odlukama odnosno ugovorima Zagreba i pojedine jedinice.

U svijetu postoji čitav niz različitih načina institucionalizacije suradnje centralnog grada i jedinica u njegovoj okolini, pored neformalnih odnosa i ugovornog osiguravanja i financiranja javnih usluga ili pak izgradnje zajedničke komunalne infrastrukture.

Riječ je o višenamjenskim sporazumima o suradnji, zajedničkim dobrovoljnim vijećima svih jedinica koje su uključene u suradnju, zajedničkim specijaliziranim tijelima za obavljanje komunalnih djelatnosti na metropolitanskom području, zajedničkim agencijama za razvoj i suradnju, metropolitanskoj federaciji i drugima. Posebno valja spomenuti aneksiju manjih jedinica iz okoline u sastav grada, spajanje centralnog grada i okolnih jedinica u jednu zajedničku jedinicu (obično pod nazivom „veliki“, kao što su veliki London, veliki Pariz, itd.) te, na kraju, spajanje u jednu veliku, posebnu metropolitansku jedinicu.

Svaki od tih oblika ima svoje dobre i loše strane, koje se mogu pojačati, odnosno ublažiti na određeni način. Okolnosti svih metropolitanskih gradova nisu iste, pa i njih valja uzeti u obzir kod odabira prikladnog modela.

Jedna od najboljih opcija za osiguranje suradnje na širem području je metropolitanska federacija. U njoj postoje dvije razine upravljanja. Na prvoj, svaka jedinica odgovorna je za neki dio javnih usluga na svojem području, o čemu odlučuje, financira i osigurava sama neovisno o drugima. Tako centralni grad, ali i svaka od uključenih jedinica, kao zasebna i autonomna, može svojim građanima osigurati onaj krug javnih usluga koji smatra primjerenim.

No, postoji i druga razina upravljanja, razina metropolitanske federacije, koja je, neovisno o jedinicama na temeljnoj razini, odgovorna za one poslove koji su od interesa za čitavo urbanizirano područje centralnog grada i njegove okoline. Federacija uz to usklađuje aktivnosti svih temeljnih lokalnih jedinica, vodi računa o razvoju svih dijelova te o ujednačenoj razini i kvaliteti javnih usluga na čitavom metropolitanskom području.

Rezultat je uravnotežena suradnja u kojoj se vodi računa i o zajedničkim interesima čitavog područja, ali i o specifičnim interesima pojedinih lokalnih jedinica. Jedinice zadržavaju svoju autonomiju, ali obavljanje zajedničkih poslova nije prepušteno nerijetko mukotrpnom, pa možda i neuspješnom pregovaranju jedinica koje su potpuno autonomne nego ih u svojem djelokrugu osigurava i financira metropolitanska federacija. Jedinice dijele svoje ovlasti s federacijom, a usklađivanje interesa u tijelima federacije odvija se tako da se neke odluke donose konsenzusom, dok za druge postoji mogućnost odlučivanja većinom u metropolitanskom predstavničkom tijelu. Nema ni dominacije centralnog grada, a ni njegove izolacije od okoline.

Slikovito, upravljanje u metropolitanskoj federaciji slično je upravljanju u Europskoj uniji: dio je odluka, odgovornosti i financijskih tereta na uključenim jedinicama, a dio na zajedničkoj razini.

Više sam puta predlagao da se Grad Zagreb zajedno s okolinom organizira na načelima metropolitanske federacije, jer smatram da upravo taj oblik osigurava mogućnost bržeg i kvalitetnijeg razvoja i Zagreba i svih jedinica u njegovoj okolini. Unutarnja organizacija Zagreba trebala bi biti utemeljena na snažnijoj decentralizaciji na gradske četvrti, koje su sada tek puki nevažni oblik mjesne samouprave, premda u prosjeku imaju preko 46.000 stanovnika. No, ne smije se narušiti ni mogućnost integriranog upravljanja i razvoja Zagreba. Sesvete bi trebalo osamostaliti kao posebnu jedinicu u sastavu metropolitanske federacije. Za Brezovicu je rješenje u spajanju s nekim susjednim, sada samostalnim općinama, također u sastavu metropolitanske federacije.

Riješivši šire zagrebačko područje, ostali dio Hrvatske mogao bi se organizirati u četiri prirodne regije. Tako bi metropolitanska federacija Zagreba bila jedna od pet velikih cjelina u organizaciji Hrvatske, jedan od pet motora njezinog razvoja. Nedostižno i nemoguće? Vidjet ćemo.

Skraćeni link za ovaj tekst je: http://wp.me/p2R6LY-9O

O autoru: Prof. dr. sc. Ivan Koprić, redoviti profesor, predstojnik Katedre za upravnu znanost i predstojnik Studijskog centra za javnu upravu i javne financije Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te predsjednik Instituta za javnu upravu

Oglasi

O autoru vdulabic

Izv. prof. dr. sc. Vedran Đulabić, izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu // PhD, public administration and administrative law, associate professor, Faculty of Law, University of Zagreb
Galerija | Ovaj unos je objavljen u Lokalna samouprava i označen sa , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s