DIP-u bi trebao malo bolji kalkulator, a nekima hladna glava i savjet stručnjaka

VD-hrtNa portalu H-Alter 13. siječnja 2015. objavljen je tekst T. Gabrića Je li KG-K uopće pobijedila? U tekstu autor tvrdi kako je drugi krug izbora za predsjednika zapravo neregularan jer novoizabrana predsjednica “Nije zadobila većinu svih birača koji su glasovali.” Nameću se neka pitanja, poput onoga jesu li provedeni predsjednički izbori bili regularni i je li novoizabrana predsjednica na regularan način proglašena izbornom pobjednicom?

Nadirujuću bujicu dvojbi, posebno na društvenim mrežama, teško je zaustaviti jer su strasti, posebno kod izbornih aktera, još uvijek vrlo uzavrele. Kako su me neki novinari pitali za mišljenje o tome, potrebno je hladne glave navesti nekoliko elemenata koji će ponuditi odgovore na iznesene sumnje i raščistiti nastalu zavrzlamu.

Problemi nastaju zbog nedovoljno preciznog čitanja, tumačenja i razumijevanja odredaba članka 95., stavaka 3. i 4. Ustava koje utvrđuju temeljna načela predsjedničkih izbora i relevantnog zakona koji se primjenjuje na konkretnu situaciju.

Ustav navodi sljedeće:

“(3) Predsjednik Republike bira se većinom svih birača koji su glasovali. Ako ni jedan od kandidata ne dobije takvu većinu, izbor se ponavlja nakon 14 dana.

(4) Na ponovljenom izboru pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom glasovanju dobili najviše glasova. Ako koji od tih kandidata odustane, pravo da bude ponovno biran stječe kandidat koji je sljedeći po broju dobivenih glasova.” (Čl. 95/3, 4. Ustava)

Navedeni čl. 95. st. 3. 1 reč. Ustava utvrđuje pravila za izbor u prvom, a druga rečenica tog stavka te st. 4. utvrđuju pravila za izbor u drugom krugu u slučaju da predsjednik ne bude izabran u prvom krugu i to potrebnom većinom svih birača koji su glasovali.

Navedene ustavne odredbe dalje su razrađene Zakonom o izboru predsjednika Republike Hrvatske (ZIP) iz 1992. (s nekoliko izmjena i dopuna) i to je temeljni propis koji se primjenjuje na predsjedničke izbore. Za ovaj slučaj posebno je značajna odredba čl. 17. st. 4. tog zakona koja uređuje izbor kandidata u drugom krugu predsjedničkih izbora.

“(4) Na ponovljenom izboru izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova birača koji su glasovali. Ako kandidati dobiju isti broj glasova, izbor se još jednom ponavlja.” (Čl. 17/4. ZIP)

Uzimajući u obzir navedene odredbe, temeljno pravilo predsjedničkih izbora može se ukratko sažeti na sljedeći način. U prvom izbornom krugu primjenjuje se pravilo apsolutne većine (većina svih birača koji su glasovali), dok se u drugom krugu primjenjuje pravilo relativne većine (najveći broj birača koji su glasovali). Ako se to zanemari upada se u zamku da se izborni rezultati prosuđuju i tumače s krivih polazišta te da se donesu krivi zaključci.

Prema Potpunim rezultatima izbora za Predsjednika RH (1. krug, stanje od 5. 1. 2015. obrađeno 100% biračkih mjesta) ni jedan od četiri kandidata koji su se kandidirali na provedenim predsjedničkim izborima nije u prvom krugu uspio skupiti većinu svih koji su glasovali. U prvom krugu je glasovalo 1.787.003 birača, pa je, prema tome, za izbor u prvom krugu bila potrebna većina svih birača koji su glasovali, tj. 50% + 1 glas. To je trebalo biti najmanje 893.503 glasa. Najbliže se tom broju približio kandidat Ivo Josipović koji je dobio 687.678 glasova, odnosno 38,48% ukupnog broja onih koji su glasovali. Kolinda Grabar-Kitarović dobila je 665.379 (37,23%), Ivan Sinčić 293.570 (16,42%), Milan Kujundžić 112.585 (6,30%) glasova svih birača koji su glasovali. Nevažećih listića je bilo 27.791 (1,56%).

U drugi krug ušli su Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović. Prema Privremenim neslužbenim rezultatima izbora za predsjednika RH (2. krug, stanje od 12. 1. 2015., obrađeno 99,98% biračkih mjesta) ukupno je glasovalo 2.258.003 birača. Najveći broj glasova dobila je Kolinda Grabar-Kitarović (1.114.865) što predstavlja 49,37% birača koji su glasovali u drugom krugu. Slijedi Ivo Josipović s 1.082.430, tj. 47,94% birača koji su glasovali, a nevažećih listića je bilo 60.728, odnosno 2,69%.

S obzirom da u prvom krugu nije postignuta potrebna apsolutna većina, aktivirane su odredbe koje utvrđuju pravila za provedbu drugog kruga predsjedničkih izbora. Na utvrđivanje pobjednika drugog kruga primjenjuje se odredba čl. 17/4. ZIP-a koja propisuje da je za pobjedu u drugom krugu potrebna relativna većina, tj. najveći broj birača koji su glasovali. U ovom slučaju to je Kolinda Grabar-Kitarović koja je prema prethodnom izračunu dobila 49,37% glasova birača koji su glasovali u drugom izbornom krugu i na temelju toga postala predsjednica RH.

No, Državno izborno povjerenstvo (DIP) napravilo je tehničku omašku u drugom krugu jer je krivo izračunalo udio glasova pojedinih kandidata u ukupnom broju birača koji su glasovali u tom krugu. S obzirom da Ustav, jednako kao i ZIP, kao relevantnu kategoriju za izračun izbornog rezultata uzima broj birača koji su glasovali, a DIP u svojoj pretežitoj dosadašnjoj praksi u tu kategoriju uključuje važeće i nevažeće listiće, bilo je potrebno izračunati udio glasova pojedinog kandidata u tom broju, a ne broj glasova pojedinog kandidata spram važećih listića što je DIP napravio u drugom izbornom krugu. Zbor toga se kalkulacija u prethodnom tekstu ne podudara s kalkulacijom DIP-a koji je, doduše, u prvom krugu primijenio ispravnu metodologiju izračuna udjela glasova pojedinog kandidata u ukupnom broju onih koji su glasovali (doduše, uz pogrešku od nekoliko promila), ali to nije ponovio u drugom krugu.

S obzirom da se u drugom krugu primjenjuje pravilo relativne većine, potrebno je utvrditi koliko je glasova dobio pojedini kandidat te koliko je bilo navažećih listića i to sve, sukladno izričitoj zakonskoj formulaciji, staviti u odnos prema broju birača koji su glasovali u tom krugu, a ne u odnos prema važećim listićima, što je napravio DIP. Ali, kako se još uvijek radi o privremenim neslužbenim rezultatima, za nadati se da će prilikom objave potpunih rezultata za drugi krug predsjedničkih izbora navedena greška biti ispravljena i da će biti objavljeni precizni podaci.

Zaključno, prema važećem zakonodavstvu, nova predsjednica legalno je izabrana u drugom krugu predsjedničkih izbora i to relativnom većinom glasova (49,37%) birača koji su glasovali u drugom krugu.

Skraćeni link za ovaj tekst je: http://wp.me/p2R6LY-8S

O autoru: Doc. dr. sc. Vedran Đulabić, docent na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pokretač je i urednik bloga Administratio Publica

Oglasi

O autoru vdulabic

Izv. prof. dr. sc. Vedran Đulabić, izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu // PhD, public administration and administrative law, associate professor, Faculty of Law, University of Zagreb
Galerija | Ovaj unos je objavljen u Javna uprava i označen sa , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

19 odgovora na DIP-u bi trebao malo bolji kalkulator, a nekima hladna glava i savjet stručnjaka

  1. hatzivelkos napisao:

    Mislim da je srž problema u ustavnom temelju za članak Zakona koji propisuje relativnu većinu u drugom krugu. Ja taj ustavni temelj (kao laik) ne vidim u citiranim odredbama Ustava, što ostavlja otvorenim pitanje usklađenosti Zakona s Ustavom.
    Može komentar?

    • vdulabic napisao:

      Može se krenuti i tim putem argumentiranja. Sadašnja situacija je, po mom sudu, pravno prilično jasna. Ako se smatra da je riječ o protuustavnosti, treba pokrenuti ocjenu ustavnosti čl. 17. ZIP-a.

  2. Jasmin Klaric napisao:

    Ni nakon nekoliko desetaka čitanja ne vidim da se u stavku 4. članka 95. Ustava RH određuje da je relativna većina dovoljna za pobjedu u drugom krugu. Vidim samo da se određuje tko može ući u drugi krug.
    Ako mi možete detaljnije argumentirati vaše viđenje stavka 4., bio bih zahvalan.

    • vdulabic napisao:

      Da, Ustav to ne kaže, ali kaže Zakon o izboru predsjednika koji se primjenjuje na izborni proces u ovom slucaju. Čini se da je volja birača jasno izražena, u prvom, jednako kao i u drugom krugu. Vidi se iz brojki tko je dobio najviše glasova u prvom, a tko u drugom krugu. Izbori se obavljaju prema pravilima koja su na snazi, a ta pravila za prvi krug propisuju apsolutnu, a za drugi krug relativnu većinu birača koji su glasali na izborima. ZIP je zakon koji je donijelo predstavnicko tijelo, tj. Sabor. Ne radi se o nekoj internoj odluci DIP-a ili nekog drugog tijela.

      • hatzivelkos napisao:

        u ustavu piše da se izbori _ponavljaju_
        koliko ja, laički, to shvaćam, to znači da se provode prema istim parametrima kao i prvi krug (osim broja kandidata koji u njemu sudjeluju, što je ujedno i propisano ustavom).
        dakle, ako se provode po istim parametrima (tj. ponavljaju), onda bi i odredba ustava o potrebnoj postignutoj većini trebala biti ista. time zakon gubi slobodu propisivanja drugih pravila kao što čini.

        tako da se meni osobno čini da postoji materijal za osporavanje ustavnosti čl. 17 ZIP-a (što ujedno ne smatram osnovom za poništavanje rezultata, koji još k tome nisu ni proglašeni).

        ako imate volje i vremena, volio bih komentar na utemeljenost ovakvog razmišljanja,

      • vdulabic napisao:

        Vaše razmišljanje bi imalo logično utemeljenje da ZIP ekplicitno ne propisuje pravila za izbor kandidata na ponovljenom izboru. S obzirom da Ustav ne utvrđuje izrijekom pravila za ponovljeni izbor, osim broja kandidata koji ulaze u tzv. drugi krug, to je napravio ZIP. Sad više nema dvojbe što se primjenjuje zato jer postoji izričita odredba u pravnom sustavu koja je riješila kako se utvrđuje pobjednik u ponovljenom izboru. Izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova birača koji su glasovali.

      • pravnik napisao:

        A Zakon, kao što znamo, derogira Ustav.

      • vdulabic napisao:

        Ne, ne derogira Ustav, ali ga razrađuje u situacijama koje nisu propisane ustavnim tekstom. U ovom slučaju je to napravljeno iričitom odredbom ZIP-a koja ne ostavlja nikakav prostor za dvojbe oko toga kako se utvrđuje pobjednik na ponovljenim izborima.

  3. 1zmaj napisao:

    Može li se razmišljati, kada bi vrijedile samo ustavne odredbe, da je KGK svejedno legalno dobila izbore na način da neispravno popunjeni listići nisu izraz glasačke volje jer ne izražavaju jasnu političku preferenciju u izboru i prema tome bi mogli smatrati da nisu glasovali?

    • vdulabic napisao:

      Da, može se i tako razmišljati. Postoje mnogi argumenti koji podupiru takvo razmišljanje. No, očito je da DIP ima drukčiju praksu, jer je prilikom objave potpunih rezultata prvog, a i prilikom objave privremenih rezultata drugog kruga izbora u kategoriji broja birača koji su glasovali uključilo važeće i nevažeće listiće. Na taj način je zauzeo stav da su svi oni koji su ubacili listić u glasačku kutiju zapravo glasovali, tj. izrazili svoju biračku volju. DIP ih formalno tretira kao birače koji su glasovali i odnos prema tom broju stavlja broj važećih i nevažećih listića, za razliku od druge kategorije birača koji su pristupili, ali nisu glasovali.
      U ovom slučaju je problem što je DIP u prvom krugu nevažeće listiće uključio u izračun postotka glasova svih kandidata, a u drugom krugu nije. Barem do sad, tj. prilikom objave privremenih rezultata drugog kruga izbora. Vidjet ćemo što će biti kod objave konačnih rezultata. Mislim da će DIP vjerojatno trebati korigirati izračun rezultata u prvom krugu ili će izračun iz drugog kruga prilagoditi metodologiji koju je primijenilo u prvom krugu. A moguće je možda i neko treće rješenje. Vidjet ćemo što će biti konačni ishod.
      No, za koje god stajalište se u konačnici opredijelili (uključiti nevažeće listiće ili ne, svejedno) potrebno je da ga se dosljedno provede tijekom cijelog postupka. Ne može se u prvom krugu nevažeće listiće smatrati izrazom glasačke volje i uključiti ih u kalkulaciju, a u drugom ne. U toj nedosljednosti zapravo leži temeljni problem koji je doveo do cijele ove zbrke. No, s obzirom da ZIP izričito kaže da je u drugom krugu pobijedio onaj kandidat koji je dobio najveći broj glasova birača koji su glasovali, stvar je jasna.

      • joke napisao:

        Citat: “No, s obzirom da ZIP izričito kaže da je u drugom krugu pobijedio onaj kandidat koji je dobio najveći broj glasova birača koji su glasovali, stvar je jasna.”
        U drugom krugu od dva kandidata pobjedio je onaj s većim a ne najvećim brojem glasova. Stvar ipak nije jasna jer “najveći” sugerira da ih je bilo više od dva a može ih biti samo dva.

  4. Damir Mudrinjak napisao:

    Tijekom protekla dva dana po brojnim medijima se tumačilo i “tumačilo” od stručnjaka i “stručnjaka” kakvo značenje imaju nevažeći listići. Ne može biti ništa drugo nego da je nevažeći listić “proizveo” birač koji je glasovao. Uostalom svi nevažeći listići su u svim izvješćima Državnog izbornog povjerenstva na dosadašnjim lokalnim i predsjedničkim izborima uvršteni u ukupan zbroj birača koji su glasovali!!!

    Pregledao sam sve lokalne i sve predsjedničke izbore. Razlika je u izračunu postotaka osvojenih glasova. Postoci osvojenih glasova na lokalnim izborima su izračunani u odnosu na ukupni broj birača koji su glasovali a na predsjedničkim u odnosu na samo važeće listiće.

    Posebno bih Vam ukazao na jedan primjer. Za izbor gradonačelnika Vrgorca glasovalo je 4628 birača od čega su bila 4553 važeća listića a kandidat Matković je ostvario 2314 glasova (50,82 % važećih listića!!!) a morao je ići u drugi krug jer je osvojio točno polovinu ukupnih glasova s uključenim nevažećim listićima!!! Dakle, nije istina da su nevažeći listići bez ikakva utjecaja!!!

    Veliki ustavni i drugi “stručnjaci” sada tvrde da se nevažeći listići ne smiju uzimati!

    I još nešto.

    U pojedinim informativnim emisijama stalno se ponavljaju pojmovi kao apsolutna i relativna većina. Nema apsolutne i relativne većine ni u Ustavu niti u Zakonu!!!

    Ustav Republike Hrvatske decidirano navodi da se predsjednik bira većinom svih birača koji su glasovali a ako ne ostvari takvu većinu izbori se ponavlja. Da, ponavlja ali Ustav ne kazuje da se u ponavljanju izbora mijenja norma!!! Jedina promjena za ponovljene izbore jest da u izbore ulaze dva kandidata koji su u prvom glasovanju ostvarili najviše glasova. Dakle, nema promjene norme glasovanja!!!

    Na kraju, što se tiče ovogodišnjeg drugog kruga predsjedničkih izbora nepobitno je da je gđa. Kolinda Grabar-Kitarović zakonito (dakle, u skladu sa Zakonom) osvojila status izabrane predsjednice Republike Hrvatske ali je izračun izbora bio potpuno protuustavan jer za nju nije glasovalo 50,63% birača koji su glasovali.

    U potpunosti se slažem s time da je za ocjenu ustavnosti zakona nadležan jedino Ustavni sud Republike Hrvatske ali se ne slažem da se medijski zaobilazi istina i raznim novokomponiranim izrazima de facto obmanjuje javnost. Najočitiji primjer izvrdavanja i nedosljednog pojmovanja jest pojam većine. Ne može se sada proizvoditi neko novo tumačenje većine. Postoji samo razlika u određivanju baze za izračun većine: ukupni broj birača ili ukupni broj birača koji su glasovali (kao i ukupni broj zastupnika Hrvatskog sabora ili ukupni broj prisutnih zastupnika Hrvatskog sabora). A Ustav Republike Hrvatske je točno odredio što je većina kao uvjet za izbor predsjednika.

    Iz svih dosadašnjih javnih osvrta razvidno je da se ne komentiraju odredbe Ustava i Zakona nego se samo pokušava opravdati rezultat izbora. Svi ti stručnjaci su već davno mogli doprinijeti da se napiše jasna odredba koja bi jednostavno glasila da se predsjednik bira “većinom od ukupnog broja važećih glasova“. Ujedno, pritom se rješava i pitanje nevažećih listića. Sadržajno i pravno pojam glasa i listića su dvije različite kategorije koje su kao kruške i jabuke strpane u istu normativnu vreću.

    Ali – oni koji su došli na biračko mjesto, identificirali se osobnom iskaznicom, dobili listić za glasovanje i glasački listić ubacili u glasačku kutiju su ipak osobe koje su glasovale. Oni birači koji su proizveli nevažeće listiće nisu glasovali niti za jednog kandidata ali su glasovali. Ponavljam, za predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović u ponovljenom glasovanju nije glasovalo 50,63% glasova (od toga 94,69% za Ivu Josipovića i 5,31% u nevažećim glasovima)!

  5. Robert Podolnjak napisao:

    Poštovani kolega Đulabić,
    vašim početnim komentarom i stavom da je hrvatski predsjednički izborni sustav takav da zahtijeva apsolutnu većinu u prvom krugu, a relativnu u drugom (a na temelju vašeg čitanja zakonske odredbe) po mojem ste mišljenju “zakuhali” ustavnost izbora predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, jer ste zaključili da je ona izabrana relativnom većinom glasova birača, bez obzira što ste rekli da je to ionako dovoljno s obzirom na zakonsku odredbu.
    Stav koji zastupate potpuno je protivan logici izbornog sustava za izbor predsjednika koji je Hrvatska prihvatila, ruši legitimitet izabranog predsjednika i suprotan je ustavu.
    Kao prvo, trebalo bi biti jasno, a to naglašavaju i komentatori vašeg članka, da ne možete zakonom mijenjati Ustavom zahtijevanu većinu za izbor predsjednika Republike. Za njegov izbor traži se apsolutna većina glasova u prvom krugu, a ako ona nije postignuta izbori se ponavljaju između dva kandidata s najvećim brojem glasova i u tom glasovanju pobjeđuje kandidat s većim brojem glasova, a taj broj je nužno apsolutna većina.
    Jeste li se ikada zapitali, s obzirom da se ne bavite striktno izbornim sustavima, zašto se u pravilu u predsjedničkim izborima u drugom krugu sučeljavaju samo dva kandidata? To je iz razloga što je logično (da ne kažem notorno) da će jedan od ta dva kandidata polučiti apsolutnu većinu glasova, tj. dobit će više od 50% glasova.
    To je logika sustava apsolutne većine u dva kruga koji je promoviran francuskim Ustavom od 1962. godine, a potom se proširio diljem Europe i šire.
    Članak 7. francuskog Ustava propisuje da je za izbor u prvom krugu potrebna apsolutna većina glasova i ne govori ništa o drugom krugu u kojem sudjeluju samo dva kandidata s najvećim brojem glasova dobivenim u prvom krugu.To iz razloga što sudjelovanje samo dva kandidata u 2. krugu po logici stvari dovodi do toga da će jedan kandidat dobiti apsolutnu većinu glasova u ponovljenom glasovanju pa to niti ne treba pisati, jer je stvar notorna.
    Navodim nekoliko komentara iz kojih ćete vidjeti upravo naglašavanje činjenice da izabrani francuski predsjednik ima legitimitet izbora od apsolutne većine glasača:

    „U prvom krugu izbora (kandidati) se natječu slobodno. Međutim, da bi bio proglašen pobjednikom nužno je dobiti apsolutnu većinu glasova. Ako nijedan kandidat ne dobije takvu većinu (a od 1965 nije nitko) samo dva kandidata s najviše glasova mogu kandidirati u drugom glasovanju. To jamči da će, bez obzira na ishod, pobjednik biti izabran apsolutnom većinom danih glasova“ (Yves Meny, Government and Politics in Western Europe: Britain, France, Italy, Germany, 2nd ed., Oxford UP 1993, s. 232)

    „Sustav prihvaćen 1962. je većinski sustav u dva kruga. Neki kandidat može biti izabran nakon prvoga kruga izbora ako dobije apsolutnu većinu glasova. U stvari, nijedan kandidat nije nikada uspio biti izabran na taj način. Drugi krug slijedi dva tjedna kasnije; samo dva kandidata s najviše glasova u prvome krugu idu u drugi krug. Autori reforme iz 1962. odbacili su sustav relativne većine (first- past- the- post). Drugi krug…zahtijeva da sve stranke skuju saveze radi kampanje za jednog ili drugog preostalog kandidata. To omogućuje pojavu većine i opozicije. Također, budući predsjednik će se okoristiti jačom izbornom legitimacijom, jer će on/ona uvijek biti izabran od strane apsolutne većine“ (Sophie Boyron, The Constitution of France, A Contextual Analysis, Hart Publ. 2013,s. 65).

    „Predsjednik mora biti izabran apsolutnom većinom danih glasova (čl. 7/1 Ustava). Do sada, to je uvijek rezultiralo izborima u dva kruga. Prva dva kandidata iz prvoga kruga idu u slijedeći krug tako da se izabrani predsjednik uvijek može osloniti na potporu apsolutne većine danih glasova“ (Constantin Kortmann, The French Republic u Constitutional Law of the EU Member States, Kluwer, 2014, s. 582).

    Naravno, da bi predsjednik u drugom krugu bio izabran od apsolutne većine glasova NE SMIJU se računati nevažeći glasovi, jer oni bi u pravilu zapriječili da jedan od kandidata ostvari takvu većinu. Najbolji vam je primjer posljednjih predsjedničkih izbora 2012. u kojima je u drugom krugu Francois Hollande dobio 51,64% glasova, a Nicholas Sarkozy 48,36%, a pritom nisu uračunati u izračun nevažeći listići – njih preko dva milijuna ili 5,82% od ukupnog broja birača koji su izašli na izbore. Kada bi ti listići bili uračunati Hollande više ne bi imao apsolutnu većinu glasova i ne bi bio prema ustavu izabran.
    Hrvatska je preuzela francuski predsjednički izborni model 1990. i zapravo smo prepisali odredbu o načinu izbora predsjednika. I stoga je logično tvrditi da smo preuzeli modelski sustav apsolutne većine u predsjedničkim izborima. Taj model i istu logiku izbornog sustava – da pobjednik u predsjedničkim izborima, u pravilu u drugom krugu, mora imati apsolutnu većinu glasova – preuzele su praktički sve europske zemlje osim Srbije. Nevažeći listići se ne uzimaju u obzir, pored Francuske, u predsjedničkim izborima u Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Litvi, Austriji, Portugalu, Sloveniji, Finskoj, Poljskoj. Njihovi predsjednici zbog toga su uvijek izabrani apsolutnom većinom glasova, što im daje potreban demokratski legitimitet.
    U istu grupu država spada i Hrvatska sa svojim predsjedničkim izbornim modelom.
    Svako suprotno tumačenje protivno je hrvatskom Ustavu, komparativnoj ustavnoj praksi i logici funkcioniranja dvokružnog većinskog sustava. Uostalom, svi koji tvrde da treba računati nevažeće listiće u ukupni zbroj glasova neka se zapitaju zašto se to ne čini u navedenih 11 europskih država koje imaju izbor predsjednika prema dvokružnom sustavu apsolutne većine?
    Problem je što vas je sve zbunila ‘glupa’ zakonska odredba koja govori o “najvećem” broju glasova. Jasno je da kada se natječu samo dva kandidata da oni ne dobivaju najveći i najmanji broj glasova, nego veći i manji broj glasova. Nitko normalan neće reći da je Ivo Josipović dobio najmanji broj glasova , niti da je Kolinda Grabar Kitarović dobila najveći broj. Na žalost, takva formulacija postoji već više od dvadeset godina u zakonu i nitko se njome nije na žalost bavio, dok nismo došli do ruba ustavne krize.
    S obzirom na iznimnu važnost ovog pitanja držim da bi svaki komentator morao u donošenju zaključaka dobro proučiti izborni sustav o kojem je riječ, logiku njegova funkcioniranja i njegovu primjenu u drugim državama. A to sve govori u prilog tome da dvokružni sustav apsolutne većine izabranom predsjedniku daje legitimitet izbora od apsolutne većine birača koji su glasovali.

    • vdulabic napisao:

      Poštovani profesore Podolnjak,
      Hvala Vam na komentaru. Meni se ipak čini da je Vaše tumačenje prema kojem je u drugom krugu predsjedničkih izbora potrebna apsolutna većina potenciranje ustavne krize jer nije li čudno da se u prvom krugu nevažeći listići uračunavaju u postotak glasova, a u drugom ne. Inzistiranjem da se u drugom krugu traži apsolutna većina u situaciji kada se u prvom krugu u kalkulaciju uključuju i nevažeći listići nužno dovodi do krize pri zboru kad je mala razlika u glasovima između kandidata, kao što je bio slučaj na ovim predsjedničkim izborima. Inače, i dalje smatram dvojbenim da se u istom izbornom postupku primjenjuju dvije metodologije izračuna postotka dobivenih glasova birača. Međutim, rasprava o apsolutnoj/relativnoj većini u drugom krugu je zapravo bespredmetna jer je predsjednica u drugom krugu imala najveći broj glasova birača i zato je izabrana. Odmah sam rekao da je izbor u skladu s važećim propisima Republike Hrvatske.
      Ja inače mislim da inzistiranje na apsolutnoj većini u drugom krugu nema pretjerano snažno uporište jer ionako postoje dva kandidata od kojih će jedan dobiti više glasova. A ako budu imali podjednako glasova u drugom krugu, ide su u novo glasovanje, pa tako dvokružni sustav o kojem govorite postaje trokružni sustav. Čl. 17/4 ZIP glasi: “Na ponovljenom izboru izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova birača koji su glasovali. Ako kandidati dobiju isti broj glasova, izbor se još jednom ponavlja.” Prema tome, postoji mogućnost i trećeg kruga. Statistički gotovo nemoguća, ali postoji.
      Čini mi se da je isto stajalište iznio i prof. Smerdel u Večernjem listu od 14.1.2015.: “Nema čistog gramatičkog tumačenja Ustava, nego valja tražiti njegov smisao i staviti ga u kontekst cijele situacije u kojoj se primjenjuje – kaže Smerdel i objašnjava da je jasno kako se većina glasova svih birača koji su izašli na izbore traži u prvome krugu, dok se za drugi izborni krug, kada se natječu dva kandidata, traži “samo” većina glasova. Kakvog bi, napominje, imalo smisla da se u srazu samo dvoje suparnika za šefa države traži većina glasova svih birača koji su izašli na izbore.
      – Uostalom, nije mi poznat nijedan sustav u kojemu bi se u utrci dvoje kandidata tražila natpolovična većina. Svi izborni sustavi u drugom krugu do pobjednika izbora dolaze običnom većinom birača – zaključio je Smerdel.” (http://www.vecernji.hr/predsjednicki-izbori2014/poznati-ustavni-strucnjaci-smatraju-da-zakon-nije-prekrsen-984137)
      Također, u Francuskoj je još uvijek na snazi polupredsjednički sustav koji je Hrvatska napustila, pa nema smisla ni potrebe komparirati današnju Hrvatsku s Francuskom u pogledu ustrojstva i funkcioniranja vlasti i legitimiteta predsjednika. U tom smislu, kao što je rekao prof. Smerdel, treba “tražiti smisao Ustava i staviti ga u kontekst u kojem se primjenjuje”. A kontekst je parlamentarni sustav Hrvatske u 2015. godini s neposredno biranim predsjednikom koji ima neusporedivo manje ovlasti od ovlasti francuskog predsjednika u polupredsjedničkom sustavu.

      Vaša tvrdnja da se nevažeći listići ne uračunavaju u izborni rezultat jednostavno nema uporište u važećim pravnim propisima i izbornoj praksi Hrvatske jer podaci koje sam objavio u najnovijem takstu jasno pokazuju da se nevažeći listići itekako uzimaju u obzir i to u prvom krugu predsjedničkih izbora i u oba kruga izbora lokalnih čelnika. Kao što je pokazano, nevažeći listići su u nekim slučajevima bili presudni u izbornim ciklusima u Hrvatskoj (npr. izbori za župane, 2013.).
      Da zaključim, inzistiranje na apsolutnoj većini u drugom krugu u situaciji u kojoj su u prvom krugu nevažeći listići uključeni u kalkulaciju izbornog rezultata zapravo je potenciranje ustavne krize i upravo je to argumentacija zastupnice koja je s tim argumentima išla u javni pokušaj osporavanja izbornog rezultata. To je po mom sudu pogrešno pravno zaključivanje.
      Srdačno i s poštovanjem,

      • Robert Podolnjak napisao:

        Poštovani kolega Đulabić,
        nastojat ću u nastavku sistematizirati sve argumente u prilog teze da se predsjednik Republike bira apsolutnom većinom glasova i da se pritom u izračunu ne koriste nevažeći glasački listići.
        1. U više javnih nastupa rekao sam kako generacije studenata na Pravnom fakultetu (i ne samo u Zagrebu jer se udžbenik koristi i na drugim pravnim fakultetima u zemlji) učimo da se predsjednik bira prema sustavu apsolutne većine u dva kruga. Profesor Smiljko Sokol je u udžbeniku ustavnog prava pisao kako je “temeljno načelo da se predsjednik Republike bira apsolutnom većinom svih birača koji su glasovali”. Nakon što u nastavku izlaže ustavnu odredbu o izboru predsjednika, natjecanje u dva kruga te glasovanje u drugom krugu Sokol zaključuje: “Takav sustav izbora prihvaćen je i razrađen po uzoru na francuski izborni sustav s ciljem da predsjednik Republike s obzirom na njegov položaj u cjelovitom sustavu ustrojstva vlasti u svakom slučaju bude izabran apsolutnom većinom birača koji su glasovali” ((Smerdel, Sokol – Ustavno pravo, PFZ, Zagreb, 2006, s. 266-267, druga izdanja mogu imati drugu numeraciju stranica). Dakle, naglašavam, u svakom slučaju predsjednik će biti izabran apsolutnom većinom birača koji su glasovali. Profesor Sokol je sukreator ustavnog teksta, naročito u dijelu koji se odnosi na ustrojstvo vlasti. Ako on kao autor ustava tvrdi da je namjera ustavotvorca pri određenju izbornog sustava bila da Predsjednik Republike bude izabran apsolutnom većinom glasova birača koji su glasovali tko smo vi i ja da dovodimo tu namjeru i ustavni tekst u pitanje? Zar doista mislite da u nekom postupku na Ustavnom sudu o ustavnosti izbora predsjednika Republike nitko ne bi koristio taj argument i stav autora Ustava i bivšeg predsjednika Ustavnog suda?
        Pritom je potpuno nevažno taj izborni sustav vezati uz polupredsjednički sustav, jer ga imaju i države s neposrednim izborom predsjednika koje nemaju polupredsjednički sustav vlasti (primjerice Slovenija, Češka, Slovačka).
        2. Već sam u prethodnom komentaru naveo da sve države, osim Srbije, u izračunu rezultata predsjedničkih izbora ne koriste nevažeće listiće kako bi u drugom krugu svaki izabrani predsjednik bio izabran apsolutnom većinom. Dakle, s jedne strane imamo 11 država koje tako postupaju, a s druge samo Srbiju u kojoj se računaju nevažeći listići. S obzirom da mi na taj argument niste odgovorili ništa pitam vas zašto ste se opredijelili za rješenje koje ima samo jedna država, a ne ono koje imaju sve ostale?
        3. U prilog tome da se nevažeći listići ne računaju ide i odluka Ustavnog suda iz 1995. godine. Evo ključnih odlomaka:
        “Iz članka 23. stavka 4. Zakona proizlazi da je za zastupnika, bez obzira bira li se jedan ili više kandidata, izabran onaj kandidat koji je dobio najveći broj glasova birača koji su glasovali. Kandidat more dobiti najveći broj glasova samo kad se radi o važećim glasačkim listićima, tj. o takvima na kojima je birač jasno izrazio svoju volju u korist određenog kandidata ili stranke. Nitko ne može dobiti tzv. nevažeće glasove, jer se iz glasačkih listića koji su nevažeći ne može utvrditi za kojeg kandidata ili listu je birač glasovao
        Isti je smisao i odredbe članka 24. stavak 3. Zakona, kojom se propisuje način određivanja koliko je koja lista dobila zastupničkih mandata. I odredba ovog članka govori o broju glasova koje je dobila svaka državna lista (biračka masa liste). Slijedi da se i u smislu ove odredbe članka, pri utvrđivanju rezultata glasovanja uzimaju u obzir samo važeći glasački listići, jer samo glasove s takvih listića može dobiti neka stranka ili kandidat.
        Isti način izražavanja Zakon zadržava i u stavku 4. članka 24., koji određuje visinu tzv. prohibitivnog praga za stranke. Iz sadržaja te odredbe Zakona proizlazi da se prilikom određivanja postotaka tzv. prohibitivnog praga uzima u omjer broj dobivenih glasova pojedine stranke prema ukupnom broju glasova koje su dobile sve stranke zajedno, dakle, prema ukupnom broju važećih glasačkih listića. Zakonodavac bi, za slučaj da je želio odstupiti od takvog pravila – da se u obzir uzimaju važeći a ne i nevažeći glasački listići – zasigurno posebnom odredbom to i propisao.
        Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi zaključak da se rezultati glasovanja utvrđuju na temelju samo važećih glasačkih listića; dakle onih koji sadrže valjani glas birača. Taj se zaključak odnosi i na utvrđivanje ukupnog broja glasova koje je dobio pojedini kandidat ili stranka, kao i na utvrđivanje tzv. prohibitivnog praga.” (Rješenje USRH U-VII-947/1995. od 20.11.1995.).
        4. U prilog tome da se ne računaju nevažeći listići ide i odredba Zakona o izborima zastupnika da izborni prag čini 5% važećih glasova. Ako su oni mjerodavni u parlamentarnim izborima zašto ne bi bili mjerodavni i u predsjedničkim izborima?
        5. Konačno, službeni rezultat DIP-a o posljednjim predsjedničkim izborima potvrđuje da se u izračunu ne koriste nevažeći listići pa je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović dobila 50,74% glasova birača.
        Pritom slijedi najvažnije – praksa DIP-a je očito nedosljedna, pogrešna i opasna jer jednom nevažeće listiće računaju u ukupni broj, a drugi puta ne. Oni očito ne vide kakav su pravni nered skrivili. U tome smo, vjerujem, suglasni,
        Na kraju, temeljna razlika među nama se svodi na sljedeće – vi tvrdite da je predsjednica pobijedila s 49,37% glasova birača koji su glasovali u drugom krugu, a ja smatram da je pobijedila s 50,74% glasova. Razlika među nama se ne ogleda u tom jednom postotnom poenu. Ona se ogleda u tome što po mojem mišljenju predsjednica ima većinsku potporu glasača, a prema vašem manjinsku potporu. Kakav je autoritet i legitimitet izabrane predsjednice kojoj bi svatko mogao reći da za nju uopće nije glasovala većina birača? To nije bila namjera ustavotvorca, kako nam svjedoči profesor Sokol, kao sukreator Ustava, a duboko se protivi i logici dvokružnog većinskog izbornog sustava.

      • vdulabic napisao:

        Poštovani profesore Podolnjak,
        Da sumiram ukratko razloge kojima sam se rukovodio u tumačenju propisa i koji su velikim dijelom opisani u objavljenim tekstovima i odgovorima na različite komentare:
        1. Pozitivni propisi – koriste pojam “birač koji je glasovao” (u različitim padežima) koji ne ostavlja prostor za različito tretiranje ne/važećih listića u dva izborna kruga. Propisi nigdje ne govore o tome da birači koji su ubacili nevažeći listić nisu glasovali. To je tumačenje odredaba koje uređuju ne/važeće listiće (npr. čl. 29., 30. ZIP, čl. 72., 73. ZLI), a to tog tumačenja se dolazi primjenom negativne pravne fikcije. Ali praksa DIP-a u prvom krugu predsjedničkih izbora te propisi i praksa za dva kruga izbora za lokalne čelnike, u birače koji su glasovali uključuju sve listiće (čak i one koji su izašli na izbore, a nisu glasovali!).
        2. Praksa DIP-a – koji (nekad na temelju izričite zakonske odredbe, npr. lokalni izbori) u 3/4 izbora na kojima se biraju pojedinačni kandidati u broj birača koji u glasovali uključuje sve birače, pa čak i one koji su izašli na glasovanje, bez obzira jesu li u glasačku kutiju ubacili listić ili ne. Kad zakonodavac želi da se rezultati iskazuju samo u odnosu prema važećim glasovima, onda to eksplicitno i kaže (npr. čl. 84/1. ZLI: “Pravo na sudjelovanje u diobi mjesta u predstavničkom tijelu jedinice imaju liste koje na izborima dobiju najmanje 5% važećih glasova birača.”).
        3. Inzistiranje na apsolutnoj većini u drugom krugu je nepotrebno jer se radi samo o dva kandidata. Čak i propisi koji uređuju izbor predsjednika (Ustav i ZIP) koriste dvije različite formulacije za prvi i drugi krug. Za prvi se traži “većina svih birača koji su glasovali”, a za drugi “najveći broj glasova birača koji su glasovali.” (isti smisao bi bio i da za drugi krug stoji “veći broj birača koji su glasovali”, jer i dalje ostaje otvoreno pitanje tumačenja pojma “birač koji je glasovao”).
        4. Moje shvaćanje pojma “birač koji je glasovao” uključuje sve birače koji su u glasačku kutiju ubacili glasački listić. Ni u kojem slučaju se ne mogu pristati na tumačenje da se taj pojam u različitim izbornim ciklusima različito tumači. U moderno doba treba uzeti u obzir i tzv. protestne glasove, tj., svjesno križanje listića i iskazivanje političkog stava prema kandidatima koji su navedeni na listiću, a nekad i prema političkom sustavu u cjelini. Postoji politološka literatura o tome i vrlo različita stajališta o protestnim glasovima i kako ih tretirati. Od cca 66.000 nevažećih glasova u drugom krugu predsjedničkih izbora, veliki dio njih zasigurno spada u protestne glasove jer je jedan kandidat (Sinčić) izrijekom pozvao svoje glasače da prekriže listiće.
        5. Zbog svega navedenog, mislim da je pravno najlogičnije i najdosljednije (s obzirom na važeće propise i praksu) ustvrditi da je novoizabrana predsjednica u drugom krugu dobila 49,37% glasova birača koji su glasovali, odnosno 50,74% važećih glasova birača koji su glasovali.

        Konačno, ne kažem da je to što DIP radi isparavno ili da su sadašnja zakonodavna rješenja dobra. Dapače! Mislim da izborne propise i praksu DIP-a u tom dijelu treba uskladiti tako da za iste radnje vrijede ista pravila na svim vrstama izbora i u svim izbornim krugovima (da npr. termin “birač koji je glasovao” na svim izborima podrazumijeva istu kategoriju osoba).
        S poštovanjem,

      • Robert Podolnjak napisao:

        Ovu našu raspravu danas je praktički okončala predsjednica Ustavnog suda koja je u svom intervjuu za Večernji, odgovarajući na pitanje kakav je stav Ustavnog suda o ustavnosti predsjedničkih izbora, rekla da da je sud još prije 20 godina utvrdio pravilo za izračunavanje pobjednika u drugom krugu većinskih izbora. To je ona odluka iz 1995. koju sam citirao u svom
        prošlom postu u prilog svog stava.

  6. Ante napisao:

    Može li se onda zaključiti da je kod izbora izvršnih funkcionara na lokalnim izborima čl. 94/1. ZLI propisano da se računaju svi birači koji su se legitimirali na biračkom mjestu neovisno o tome jesu li glasački listić ubacili u glasačku kutiju ili ne – Zakon je dakle izričito propisao uračunavanje nevažećih glasova.

    Dok, ZIP to ne čini, nije izričito propisano pa se onda nevažeći listići ne uračunavaju. Jer da je zakonodavac to htio, tako bi i odredio.

    To može objasniti postupanje DIP-a u drugom krugu predsjedničkih izbora.

    Može li se uračunavanje nevažećih glasova u prvom krugu objasniti činjenicom da je potrebna apsolutna većina pa da se onda prikazuju svi glasački listići? Ili nema objašnjenja za obračun u prvom krugu?

    Zahvaljujem na odgovoru!

    • vdulabic napisao:

      Čini mi se da nema temelja da se nevažeći listići različito tretiraju u dva kruga glasovanja u istom izbornom postupku. S druge strane, trebalo bi doći do toga da se na svim izborima glasovi broje na isti način i da je uvijek ista sudbina nevažećih listića. O tome sam pisao u postovima i odgovorima na komentare, pa bih Vas zamolio da ih pregledate. Pozdrav!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s