Druga strana medalje obrazovanja u državnoj službi

BajuttiPiše: Sadika Bajutti, struč. spec. adm. publ., upravna savjetnica za utvrđivanje poreza i doprinosa građana, zaposlena u Ministarstvu financija, Porezna uprava, Područni ured Središnja Hrvatska, Ispostava Sisak

Mnogi će se složiti da se obrazovanje uvijek najviše isplati i vraća najbolje kamate. Pa i sama ću se prikloniti ovakvom mišljenju iako do sada osim unutarnjeg osobnog zadovoljstva zbog završenog studija, svojom investicijom nisam ostvarila nikakve financijske koristi ili pozitivne kamate.

Primjerice, 2005/06., kada sam samoinicijativno uz rad upisala Studij javne uprave na Sveučilištu J. J. Strossmayer u Osijeku, plaća mi je bila veća, nego li po završetku svih razina studija (3+1+1) i prelazaka u više kategorije radnih mjesta. Što znači da je u međuvremenu zakonodavac toliko puta posezao u plaće državnih službenika, da su one u ovom trenutku znatno niže nego li prije jednog desetljeća. Ili bolje rečeno, u ovom trenutku sam visoko obrazovana državna službenica s manjom plaćom nego li kada sam imala samo srednju stručnu spremu. Tako da bih obrazovanje uz rad svih onih koji su ga financirali vlastitim sredstvima a rade u državnoj službi mogla usporediti s jednom vrstom poremećaja, prisutnih kod životinja, ali čini se i kod ljudi, a to je „lovljenje vlastitog repa“.

Neupućeni građani će pomisliti da državni službenici i namještenici redovito napreduju u službi te da se po završenom obrazovanju podrazumijeva prelazak na više kategorije radnih mjesta. No, to nije tako jer se napredovanje državnih službenika i namještenika vrlo rijetko događa, osim u iznimnim slučajevima, u kojima manje-više svi znamo kako se napreduje. Inače, prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima (NN, br. 92/05 do 01/15) u državnoj službi predviđeno je redovito i izvanredno napredovanje. Državni službenik može redovito napredovati ako je jedanput ocijenjen ocjenom „izuzetan“ ili najmanje dva puta uzastopno ocjenom „primjeran“ ili najmanje tri puta uzastopno „uspješan“ ili višom ocjenom, ako postoji slobodno radno mjesto propisano pravilnikom o unutarnjem redu na koje se službenik u postupku napredovanja može rasporediti te ako ispunjava uvjete za raspored na radno mjesto. Načini i uvjeti napredovanja propisani su Uredbom o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika (NN, br. 77/07 i 142/11). Međutim, ako ste i ispunili sve zakonom propisane uvjete te stekli i godine potrebnog radnog iskustva za prelazak na višu kategoriju radnog mjesta, napredovanje se odvija teoretski i samo na papiru a praktično barem u mom slučaju cijelo to vrijeme radite na istom radnom mjestu i obavljate poslove i zadatke koje ste obavljali sa srednjom stručnom spremom i bez završenog studija.

Zakon o državnim službenicima i namještenicima propisuje prava i dužnosti državnih službenika i namještenika, a jedna od dužnosti glasi da je državni službenik dužan trajno se obrazovati i usavršavati svoje znanje. Zakonodavac je propisao dužnosti i obaveze, ali što čini da potiče i motivira te službenike da se obrazuju? Što im nudi nakon završenog obrazovanja? Je li dovoljna utjeha da budu sretni  što nakon obrazovanja uz rad mogu raditi isti posao za manju plaću ili da budu sretni što uopće mogu raditi obzirom na cjelokupno stanje u državi? Ne, nije utjeha ni jedno ni drugo. Bešćutno je i ne vodi napretku društva. Jednostavno, takvi temelji su truli i nisu dobri za izgradnju zdrave etičke infrastrukture a time i zdravijeg društva. Shodno navedenom, postavljam pitanje smisla svih donesenih strategija Vlade u kojima se jedno od glavnih područja ističe obrazovanje i promoviranje vrijednog i sposobnog javnog službenika, a s druge strane ga se onemogućuje da napreduje i bude nagrađen za svoj doprinos službi i javnom interesu.

U kojoj god životnoj dobi se odlučili na obrazovanje, put je težak jer iziskuje fizički i umni napor, odricanje i vrijeme, a pored svega navedenog i košta, osim ako cilju niste pristupili s figom u džepu pa jednostavno elegantno samo kupili svoje znanje i diplomu, što evo u posljednje vrijeme sve više postaje jednom od aktualnih tema svakodnevice.

Kako znanje i napredak iziskuju upravo taj financijski trošak, uz plaću kakvu ostvaruju državni službenici, teško se može naći prostora u obiteljskim proračunima za ovakve investicije te se tek manji broj službenika odlučuje na samoinicijativno odnosno obrazovanje o vlastitom trošku. Pripadam ovom tek manjem broju državnih službenika koji je obrazovanje financirao o vlastitom trošku prema danim mogućnostima, uglavnom na rate i iz dozvoljenog minusa u banci. Kada sam podvukla crtu, ukupni trošak studija iznosio je cca 80.000,00 kuna, što nije nekakav zanemariv iznos. Neki bi se prije možda odlučili za kupnju pristojnog automobila ali ja sam svoj automobil poklonila državi.

U razdoblju od 2006. do 2014. nekoliko puta sam podnosila zahtjeve i obraćala se čelnicima tijela da mi se barem djelomično pomogne u financiranju obrazovanja te bila spremna vratiti sredstva ukoliko ne završim studij, međutim svi moji zahtjevi su odbijeni s obrazloženjem da u državnom proračunu nisu predviđena sredstva za financiranje troškova obrazovanja. Ono što mi je cijelo vrijeme obrazovanja bilo iritantno i neobjašnjivo je to da su kolege koji su polazili isti studij a bili zaposleni na lokalnoj razini, uredno imali plaćene studije, bilo da su upućeni od službe ili studij polazili samoinicijativno. Nikada nisam dokučila kako je to moguće, obzirom na činjenicu da se jedinice lokalne i područne regionalne samouprave dijelom financiraju iz državnog proračuna. Ali eto u Republici Hrvatskoj su i takve bedastoće moguće.

Tek kada sam završila i platila cijeli studij, u lipnju 2014. godine prvi puta u posljednjih dvadeset godina raspisan je Javni poziv za natječaj za financiranje troškova dodiplomskih, diplomskih i poslijediplomskih studija. U želji da i dalje učim i napredujem, prijavila sam i poslijediplomski studij te se javila na raspisani natječaj. Natječaj je proveden, odobreno je plaćanje preko 200 dodiplomskih i diplomskih studija ali u mom slučaju povjerenstvo je zaključilo da sam dovoljno obrazovana te da mi nije potreban i poslijediplomski studij. Onima koji nisu dobili plaćene studije, obavijest je poslana e-mailom, a u mom slučaju uz obrazloženje da je ravnatelj u posljednjem trenutku donio odluku da se ovaj put neće plaćati poslijediplomski studiji. Sva sreća da uvijek postoji alternativa i da su banke susretljive s povoljnim studentskim kreditima, koje ako vas zdravlje posluži možda i uspijete otplatiti prije odlaska u mirovinu.

Duboko razočarana gluhoćom, sljepoćom i sebičnošću sustava kojemu sam dala a ništa dobila zauzvrat, ostaje mi da se tješim time da moj cilj obrazovanja i nije bila isključivo materijalna korist, već osobni napredak i provjera vlastite izdržljivosti i ustrajnosti. Iako je to uglavnom bio bolan i naporan put, nekako se vidim u maloj prednosti u odnosu na sve one čiji su ciljevi bili drugačije postavljeni a mislim prvenstveno na one koji su studij uz rad upisali isključivo zbog materijalne koristi. Vjerujem da je njihovo razočarenje daleko veće.

Činjenica je da svi ili bolje rečeno mi koji imamo sreće u ovo kaotično doba biti zaposleni, radimo za plaću. No, koliko smo stvarno spremni zanemariti materijalne koristi i žrtvovati sebe, svoje vrijeme i trud samo za službu ili javni interes?

Skraćeni link za ovaj tekst je: http://wp.me/p2R6LY-dO

Oglasi

O autoru vdulabic

Izv. prof. dr. sc. Vedran Đulabić, izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu // PhD, public administration and administrative law, associate professor, Faculty of Law, University of Zagreb
Galerija | Ovaj unos je objavljen u Državna uprava, Javna uprava i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

6 odgovora na Druga strana medalje obrazovanja u državnoj službi

  1. Damir Mikolji napisao:

    Odličan tekst.
    Imate li možda informaciju o kojem se poslijediplomskom specijalističkom studiju radi?

    • sadika napisao:

      Zahvaljujem na čitanju i pohvali te se ispričavam što nisam bila u prilici odgovoriti ranije na postavljeno pitanje. Radi se o poslijediplomskom specijalističkom studiju Marketing posebnih područja na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Iako je moje područje interesa javna uprava u to vrijeme ovo je bio jedini poslijediplomski specijalistički studij koji su mogli prijaviti i oni koji su završili stručne studije društvenog smjera, naravno uz ispunjavanje postavljenih uvjeta te polaganje razlikovnih ispita tako da nisam imala nekog izbora. Završetkom studija stječe se zvanje sveučilišni specijalist ekonomije (univ.spec.oec).

      • Damir Mikolji napisao:

        Zahvaljujem na informaciji.

        Pretpostavio sam da se radi o MPP-u, jer je to jedini studij na kojem su novci osoba sa stručnim diplomskim studijem dobrodošli.

        Nažalost Sveučilište u Zagrebu osobe koje su završile specijalističke stručne diplomske studije tretira kao drugorazredne akademske građane bez mogućnosti daljnjeg formalnog obrazovanja.

        S obzirom da postoji Pravilnik o poslijediplomskim specijalističkim studijima Sveučilišta u Zagrebu u kojem je propisano da su specijalistički (poslijediplomski) studiji dio koncepta cjeloživotnog obrazovanja i da se njima prije svega povećavaju stručna znanja, vještine i kompetencije, volio bih čuti argumente na temelju kojih se odlučuje o uvjetima upisa.

        Iz navedenoga se nameće zaključak da je Sveučilište u Zagrebu ‘puno kao brod’.

        Srdačan pozdrav

        DM

      • sadika napisao:

        Svako sveučilište ima svoj pravilnik ovisno o vrsti studija. Što se tiče Pravilnika o poslijediplomskim specijalističkim studijima Sveučilišta u Zagrebu, uvjeti upisa su više nego precizno određeni bez obzira što u članku 1. toč. 2. se navodi da su specijalistički studiji dio koncepta cjeloživotnog obrazovanja.
        Sve je manje-više formalizam, pa tako i ovo. Sve treba proći nekakve procedure koje naravno netko treba pokrenuti. Obzirom da sam prošle godine kontaktirala neke voditelje poslijediplomskih specijalističkih studija, stekla sam dojam da misle na nas. Ako je Ekonomski fakultet u Osijeku mogao omogućiti jedan takav poslijediplomski, ne vidim zašto to ne bi omogućili i drugi fakulteti.
        Za sada je tako kako je. Treba se malo strpjeti. Vjerujem da će se u skoroj budućnosti riješiti nešto za sve one koji su završili Specijalističke diplomske stručne studije javne uprave a žele naprijed.
        Jedini razlog zašto sam odustala od MPP-a je cijena (29.000,00 kn).

        Lp

  2. Martina Kruljac Kramarić napisao:

    Poštovana gospoođo zaista je čast vidjeti čovjeka koji nešto želi i koji ima u sebi potrebu da to što želi na kraju i ostavri…jer jedno su želje, a drugo su realizacije! Možda bi na Vama i drugi mogli učiti…nažalost u Hrvatskoj se teško mijenjaju stvari, a pogotovo navike! I ja sam pri kraju istog studija…i sama sam ga platila i imam 40. godina i žena sam i ne želim odustati i vjerujem da će biti bolje, a što se tiče kupovanja diploma, to nije neka nova stvar…to je jedan od razloga zašto sam napustila PFZG / višu uzaludnu kako su je tada zvali, jer je prof. primio 100DEM i bocu viskija…eto toliko je tada vrijedilo znanje….bila je statistika u pitanju….sada kad pogledam unazad…moram nas sve napuniti dobrim vibracijama….ma koliko poneki željeli prikazati kako je sve uzaludno i bezciljno…ipak ta viša uzaludna nije više dvije godine, već tri godine, a sada možemo i pet godina…tako da je taj profesor samo ostao u mom sjećanju totalno bezveze lik…ja sam zaradila novce na kruzerima….naučila sam statistiku i kod njega položila….završavam evo i petu godinu…..i ma koliko ponavljam svi ti čudnovati likovi koji kroće ovom zemljicom….uzalud vam trud bjednici, jer ima i nas koji nismo vucimabitine…i koji radimo i učimo i koji se trudimo i eto uopće se ne osjećam kao LUZER kako bi se to najradije i Vama i meni i sličnima htjelo zakrpati…jer eto glupsani koji se trude….MI SMO PRISTOJNI GRAĐANI OVE DRŽAVE I RADIMO SVOJ POSAO I GRADIMO SVOJE ŽIVOTE ZA SEBE I SVOJU DJECU….nemojte odustajati…budite ponosno jer ste sebi dokazali da se može biti kvalitetan pa čak i u Hrvatskoj….
    Hvala!
    Martina

    • sadika napisao:

      Draga Martina, zahvaljujem na čitanju i na jednom ovakvom iskrenom i prelijepom komentaru. Žao mi je što ste imali takvo iskustvo. Ja za svoje profesore mogu reći samo riječi hvale. Upoznala sam predivne ljude koji su obilježili i obogatili moj život. Nosim ih u lijepom sjećanju jer su mi pomogli da spoznam što i koliko mogu. Tako i Vama želim puno uspjeha i da istrajete na svom putu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s