Sustav ocjenjivanja državnih službenika treba mijenjati

Nije lako izgraditi sustav ocjenjivanja koji bi u cijelosti udovoljio svima i opravdao svoje postojanje, no ovaj postojeći mora se pod hitno mijenjati jer nije dobar.

Pored već poznate siječanjske depresije, državni službenici uz ovu, svakog siječnja proživljavaju i depresiju od ocjenjivanja. Svrha ocjenjivanja državnih službenika i namještenika trebala bi biti poticanje na kvalitetno i učinkovito izvršavanje službenih zadaća, poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje u skladu s Etičkim kodeksom državnih službenika te utvrđivanje njihovog doprinosa u obavljanju poslova kao kriterija za nagrađivanje i napredovanje u državnoj službi. Međutim, iako bi ocjenjivanje službenika trebalo imati veliko značenje za njihovo napredovanje i cjelokupni službenički sustav, to nije tako a osnovni problem čini se da malo tko shvaća. Temeljem dugogodišnjeg iskustva rekla bih da je problematika ocjenjivanja daleko kompleksnija od toga da li će ocjene biti od jedan do pet ili će biti opisne, da li će se umjesto jednog termina koristiti neki drugi termin, koliko će biti platnih razreda, stupnjeva itd. Sve su to skoro pa beznačajni elementi koji se svako malo izmjenjuju, dok pravi problem nitko ne rješava.

Osnovni problem ocjenjivanja državnih službenika leži prvenstveno u njegovim ocjenjivačima. Ocjenjivači su neposredno nadređeni službenici koji bi postupak trebali provoditi u skladu s postupkom koji je propisan Zakonom o državnim službenicima (NN, br. 92/05, 107/07, 27/08, 49/11, 150/11, 34/12, 37/13, 38/13) i Uredbom o postupku i kriterijima ocjenjivanja državnih službenika (NN, br. 133/11) te u skladu s navedenim državnog službenika ocjenjivati shodno ostvarenim rezultatima rada odnosno pokazanoj učinkovitosti uspoređivanjem opsega, kvalitete i rokova izvršenja poslova s opisom poslova njegovog radnog mjesta i radnim planovima državnog tijela, uzimajući u obzir poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje službenika/namještenika.

Opći kriteriji za ocjenjivanje službenika i namještenika su: djelotvornost u obavljanju poslova, točnost, preciznost i pouzdanost u obavljanju poslova, pridržavanje rokova za izvršavanje poslova i učinkovitost u obavljanju poslova, a posebni kriteriji ocjenjivanja za službenike koji se primjenjuju ovisno o poslovima na koje je službenik raspoređen su: stupanj inovativnosti, kreativnosti, pisano izražavanje, usmeno izražavanje, komunikacijske vještine i sposobnost rada u timu. Znači, neposredno nadređeni službenik tijekom kalendarske godine dužan je kontinuirano pratiti rad i postupanje državnog službenika, poticati na kvalitetno i učinkovito izvršavanje službenih zadaća, poštivanje službene dužnosti i primjereno ponašanje te ukazivati na propuste i nepravilnosti. Međutim, nadređeni službenici tijekom godine ništa od navedenog ne prakticiraju, odnosno nitko ne broji ispisane stranice, rješenja, riješene stranke itd., niti uspoređuje ikakve kvalitativne i kvantitativne pokazatelje. Od provedene reorganizacije imamo i slučajeve gdje neke službenike ocjenjuju neposredno nadređeni službenici koji su dislocirani nekoliko desetaka kilometara te nemaju nikakvog kontakta i komunikacije sa svojim podređenima. Primjerice, ako ste svog nadređenog službenika u godini dana vidjeli tek dva puta, prvi puta prilikom obilaska i predstavljanja a drugi puta kada je došao da vas ocjeni, koliko onda može njegova ocjena biti mjerodavna?

Možete biti stručni, vrijedni, kolegijalni, ljubazni prema strankama do besvijesti, ali ništa od navedenog se ne vrednuje i nije od utjecaja za nagrađivanje i napredovanje. Postupak u praksi sveden je na to da neposredno nadređeni službenik popuni obrazac na temelju općeg dojma i subjektivne procjene te toga što vas je dva puta vidio, a da bi se postupak ubrzao, umjesto vas popuni i rubriku predviđenu za primjedbe odnosno izjasni se da nemate primjedbi. Na službeniku je samo da potpiše ocjenu jer od kuda mu uopće pravo da bi izjavio primjedbu na ocjenu. Ako kojim slučajem i uputi primjedbu da je takvo ocjenjivanje nepravedno i nepošteno, dobije odgovor da nije do njega te da je „s više razine naloženo da nitko od službenika ne može biti „izuzetan“, što bi značilo da valjda „izuzetni“ mogu biti samo rukovodeći službenici.

Već četvrtu godinu za redom nadređeni službenici opravdavaju se zašto nitko od ostalih službenika ne može biti “izuzetan“ te da iza svega navodno stoji nekakav misteriozni usmeni naputak upućen s vrha. I tako bez obzira što imamo Zakonom i Uredbom razrađen postupak ocjenjivanja, ocjenjivanje se provodi u skladu s usmenim naputcima koji putuju hijerarhijskim predanjem te iako onaj tko ih je uputio već odavno nije na tom vrhu, usmeni naputak se i dalje primjenjuje i nikome ne pada na pamet da išta promjeni. Ovim nepisanim ograničenjem u isti koš trpa se skoro sve službenike, pa tako u košu za „primjerne“ službenike imamo i one koji se obrazuju i stručno usavršavaju, pišu i objavljuju stručne radove i knjige te jednako uspješno ispunjavaju sve radne obaveze, ali i skoro sve druge službenike koji tijekom godine nisu postigli zadovoljavajuće rezultate te umjesto stručnih radova pišu očitovanja zbog upućenih primjedbi stranaka na njihov rad.

Ako se prisjetimo žustrih rasprava o ocjenjivanju državnih službenika s početka 2015. godine, potaknutih Prijedlogom izmjena Zakona o državnim službenicima, onda možemo doći barem do djelomičnog odgovora zašto se ocjenjivanje provodi na neispravan, nekorektan i nepravedan način odnosno zašto se jedno ovakvo ograničenje prakticira iako izmjene Zakona nisu zaživjele. Ovim Prijedlogom, između ostalog, trebalo je spriječiti poplavu „izuzetnih“, tako da bi sustav predvidio ograničenje broja službenika koji mogu biti ocjenjeni ocjenom „izuzetan“ a to je nekakvih samo 6% zaposlenih, te 12% ocjenjenih ocjenom „primjeran“. Takvim ograničenjem, trebalo je motivirati ostale službenike na konkurenciju u cilju povećanja rada, što je naravno van svake pameti. Zar se uopće može ikoga potaknuti ograničenjima i uskraćivanjem nečega što je zaslužio i što mu prema Zakonu pripada. Također, jedne službenike ograničavati da bi se zadovoljila statistika, dovodi do toga da i oni koji su se neizmjerno trudili i davali najbolje rezultate, kada vide da prolaze isto kao i službenici koji se ne trude i ne daju nikakve rezultate, sigurno se više ni oni neće truditi.

Spoznaja da vas netko ocjenjuje paušalno i samo na temelju osobnog dojma te u skladu s nekakvim nepisanim naputkom bez da je postupio u skladu s propisanim postupkom i kriterijima izaziva frustriranost i psihičko nezadovoljstvo, pobuđuje animozitet i ravnodušnost a ne želju za napredovanjem te uzrokuje kontraefekt koji vodi kod većine službenika u stanje razmišljanja : „Nikada oni mene ne mogu tako malo ocijeniti, koliko ja mogu malo raditi“. No, kako se magare navikne na batine, tako se i državnog službenika naviklo na ocjenjivanje koje nema nikakvu svrhu.

Zacijelo, nije lako izgraditi sustav ocjenjivanja koji bi u cijelosti udovoljio svima i opravdao svoje postojanje, no ovaj postojeći mora se pod hitno mijenjati jer nije dobar. Da bi izgradili sustav koji opravdava svoje postojanje, prije svega, moramo ostvariti neke opće preduvjete koji ocjenjivanje tek omogućuju ili ga barem olakšavaju i daju mu smisao. Ponajprije, nužni su što objektivniji, općenitiji i jasniji standardi rada, tj. mjerila za ocjenu na pojedinom radnom mjestu. Također, treba nastojati da se što bolje uredi način primanja u službu kako bi se već u toj fazi osigurala što bolja prosječna kvaliteta službenika. I konačno, ako želimo da nas ne razočara sustav ocjenjivanja, ne smijemo ga shvatiti kao neko hladno vaganje i prosuđivanje koje je samo sebi svrhom. Ocjenjivanje ne smije biti zadatak koji se vrši jedanput godišnje, nego trajni proces koji se odvija u stalnom kontaktu ocjenjivača i ocijenjenog. Ocjena mora što vjernije odražavati pravo stanje stvari u pojedinom slučaju te biti sredstvo odgajanja i razvijanja službenika a metoda ocjenjivanja pouzdana, razumljiva, svrhovita i nadasve pravedna.

Skraćeni link za ovaj tekst je: http://wp.me/p2R6LY-fF

O autorici: Sadika Bajutti, struč. spec. adm. publ., upravna savjetnica za utvrđivanje poreza i doprinosa građana, zaposlena u Ministarstvu financija, Porezna uprava, Područni ured Središnja Hrvatska, Ispostava Sisak