Indeks prosperiteta Hrvatske – izborna tema ili ipak ne?

JambracS obzirom na predstojeće prijevremene parlamentarne izbore, često se manje ili više javno postavlja pitanje teme ili tema koje će dominirati u kampanji, odnosno programa političkih stranaka. Pretpostavlja(mo) se, političke stranke neće se baviti „neprijateljima“, neće dijeliti korpus na „naše“ i „njihove“ i neće razvrstavati članove društva po bojama, osjećajima ili nekim drugim kriterijima ili mjerilima. Ako tako bude, što bi mogle biti teme, fokus izborne kampanje? Ili, o čemu bi trebale političke stranke govoriti.

Hrvatska je postala članica Europske unije 2013. godine, pa su rezultati trogodišnjeg članstva, premda kratko razdoblje za donošenje određenih zaključaka, međutim, relativno dobar temelj za pogled na trendove našeg korištenja prostora europske zajednice od 500 milijuna ljudi tj. europskog tržišta.

U drugu ruku, Hrvatska se na međunarodnoj razini uspoređuje sa drugima zemljama po različitim kriterijima dovoljno dugo vremena, pa bi te rezultate domaćih politika mogli ozbiljno procjenjivati. Jedna od mnogobrojnih analiza međunarodnih subjekata je Indeks prosperiteta koji na godišnjoj razini publicira tink-tank institut iz Londona Legatum Institute, u kojem rangira 142 zemlje prema indeksu prosperiteta. Indeks prosperiteta institut mjeri u osam područja: ekonomija, poduzetničke prilike, upravljanje, obrazovanje, zdravstvo, sigurnost & zaštita, osobne slobode i socijalni kapital pojedine zemlje. Stanje-ranking u navedenih osam područja pojedine zemlje u konačnici određuje njezinu poziciju na listi indeksa prosperiteta. Osim uobičajene rang liste zemalja prema indeksu prosperiteta na godišnjoj razini, Institut je u brošuri za 2015. godinu izradio i tablicu koja pokazuje kretanje indeksa prosperiteta zemalja iz godinu u godinu počevši od 2009. do 2015.

Pa krenimo redom. Prije svega, Hrvatska prema iskazanim podacima u posljednjim sedam godina bilježi znatni pad indeksa prosperiteta; s 39. mjesta koje je zauzela 2009., pala je na 53. mjesto 2015. godine. Pad od 14 mjesta u sedam godina treba brinuti. Zanimljiv se čini podatak da je 2011. Hrvatska zauzimala 41. mjesto, da bi slijedeće 2012., pala za devet mjesta niže, na 50. mjesto od 142 promatrane zemlje.

U 2015. godini Hrvatska je zadržala poziciju iz 2013. tj. 53. mjesto na ljestvici zemalja mjerenim indeksom prosperiteta. Puno više od 53. mjesta na ljestvici, 53 od 142 zemlje, brinu pokazatelji o stanju u osam područja mjerenja. Redom, na prvom mjestu je ekonomija. Prema ekonomskim pokazateljima Hrvatska je zauzela 64. mjesto tj. 11 mjesta slabije od ukupnog rezultata prosperiteta zemlje. Valja napomenuti da su prema ekonomskim pokazateljima tranzicijske zemlje zauzele slijedeće mjesta na ljestvici: Češka – 26; Slovenija – 58; Slovačka – 36; Rumunjska – 69; Bugarska – 79; Mađarska – 52 i Poljska – 34.

Sljedeće je mjerenje prema poduzetničkim prilikama. Hrvatska je prema prilikama u poduzetništvu zauzela 51. mjesto na ljestvici. Sve tranzicijske zemlje (gore navedene) zauzele su bolju poziciju od 51. mjesta Hrvatske.

Prema ocjeni javnog upravljanja, Hrvatska je na 52. mjestu. U usporedbi s tranzicijskim zemljama, samo su Rumunjska i Bugarska zauzele niža mjesta, 63. odnosno 81. mjesto.

U području obrazovanja, stojimo daleko bolje nego u prva dva područja mjerenja, na 41. mjestu. Istu poziciju Hrvatska ima u području sigurnosti & zaštiti, a za dva je mjesta bolja u isporuci zdravstvenih usluga, pozicija 39. Premda smo relativno visoko na ljestvici u obrazovnim uslugama, i tu su samo Rumunjska i Bugarska iza nas. Međutim, treba istaknuti da je Slovenija u obrazovnoj usluzi zauzela 11, Češka 13, a Slovačka 14. mjesto, što je znatno bolje od Hrvatske. U sva tri područja mjerenja, samo su Rumunjska i Bugarska zauzele niže pozicije na ljestvici prosperiteta od pozicije Hrvatske.

Slijede dva vrlo važna područja mjerenja; područje osobnih sloboda i stanje socijalnog kapitala, jer, oba su područja snažno povezana sa ekonomijom i prilikama u poduzetništvu. Prema analizi stanja u području osobnih sloboda Hrvatska je 104., a prema snazi socijalnog kapitala tek 120. Dakle, u sferi osobnih sloboda i socijalnog kapitala Hrvatska bilježe više od dvostruko niži rejting od prosjeka zemlje, osim toga, ima najlošiji rejting u oba područja od svih tranzicijskih zemalja. U sferi socijalnog kapitala pozicija Hrvatske je tri puta, a u osobnim slobodama četiri puta slabija (niže na ljestvici) od susjedne nam Slovenije.

Zaključno: Ključni faktor u razvoju svakog društva su prostor i ljudi uzajamno povezani u cjelinu, na različitim vrijednostima zasnovanim i uređenim zajednicama (državama). Dakle, ljudi koji svojim aktivnostima i interakcijama obogaćuju sebe, svoju okolinu i društvo u cjelini. Stoga bi organizacija (država) koja ih okuplja u svojim temeljnim ciljevima trebala omogućiti aktivnosti i osigurati na poznat način odvijanje njihovih interakcija. Interakcija je osobito intenzivna u gospodarskoj sferi, a u tržišnoj je ekonomiji na jednoj (za nas još očito nepoznatoj) novoj, višoj razini. Naime, male ekonomije, poput Hrvatske, s velikim brojem malih kompanija, s malim brojem zaposlenika, lokalno i regionalno usmjerenih, de facto, možemo govoriti o obiteljskom poduzetništvu, interakciju doživljavaju na drugačiji način od internacionalnih kompanija. Gotovo sve su svjetske kompanije započele kao obiteljske, i tek su s vremenom, rastom i razvojem usvojile drugačije metode upravljanja. Međutim, do tog trenutka, tradicionalni odnosi proistekli iz niza uvjeta i faktora, zemljopisnih, religijskih, obrazovnih i dr., imali su ključni utjecaj na način vođenja obiteljske tvrtke i na njezino poslovanje. Stoga , razumijevanje i uvažavanje tih odnosa i veza, jednako je razumijevanju (našeg) poslovanja. Oboje počiva na općem povjerenju. Osim što je to vrijedi za biznis, socijalni kapital je ključan čimbenik u uspješnoj organizaciji prosperitetne države. Dakle, poznavati društvo, ljude koji ga čine, osnova je za definiranje pravila koja će ih voditi, na koncu postati njihova, biti prihvaćena i primijenjena u svim sferama društva. Jako slabo ocijenjeno stanje Hrvatske u području osobnih sloboda i socijalnog kapitala, pokazuje posve suprotno. Stoga, za uspjeh u ekonomiji i postignuće društva jednakih šansi, ponajprije treba urediti državu.

Urediti stanje u samo jednom od navedenih područja, bio bi veliki korak u društvenom napretku. U više njih, bila bi to veličanstvena vlast. Tema, previše za jedan mandat!

Skraćeni link za ovaj tekst je: http://wp.me/p2R6LY-gB

O autoru: Josip Jambrač, univ.spec.oec et iur., član Tajništva Instituta za javnu upravu iz Zagreba

Oglasi

O autoru vdulabic

Izv. prof. dr. sc. Vedran Đulabić, izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu // PhD, public administration and administrative law, associate professor, Faculty of Law, University of Zagreb
Galerija | Ovaj unos je objavljen u Državna uprava i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s