Ozbiljna pitanja reforme javne uprave moraju doći na dnevni redi iako se to politici ne sviđa

Čini se kako je reforma javne uprave tema koja nalazi sve manje mjesta u javnom prostoru. Zadnji i vrlo značajan primjer za potvrdu navedene tvrdnje je godišnji skup ekonomista u Opatiji i govor predsjednice Republike koja među glavnim problemima hrvatskog društva nije navela i potrebu reforme javne uprave. Slično je napravio i ministar uprave s prijedlogom izmjena Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi u kojem se marginalni problem lokalne samouprave predastavlja kao iznimno relevantan i aktivira se cijeli zakonodavni mehanizam kako bi se riješio taj navodni problem koji zapravo ne postoji. Pri tome, spomenuta je zakonska novela uspjela ugraditi i neke mehanizme koji će dodatno unazaditi lokalnu samoupravu u Hrvatskoj.

Neinformirani čitatelj može steći dojam da su važna pitanja reforme javne uprave – a posebno lokalne samouprave (npr. teritorijalni preustroj, nadležnost, funkcionalna i fiskalna decentralizacija, kapacitet i profesionalizam, jačanje apsorpcijskog kapaciteta za fondove EU, itd.) – riješena, pa su zbog toga skinuta s dnevnog reda i nema potrebe više ih isticati kao važne političke i društvene probleme.

A svi znamo da to nije tako. Ne vidimo ni jedan značajniji reformski iskorak u području javne uprave koji bi ulijevao optimizam da se po pitanju unaprjeđenja cjelokupne javne uprave nešto ozbiljno radi. Ili čak planira raditi. Doduše, izmjene Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, poznatije pod nazivom “Lex šerif” pokušaj su da se prikaže kako se nešto reformira, ali radi se o potpuno nepotrebnim i nevažnim pitanjima funkcioniranja lokalne samouprave koje nam politika uporno pokušava servirati kao (pre)važne teme. Istovremeno, na toj i sličnim temama iscrpljuje se društvena energija koja bi se mogla i trebala usmjeriti u javnu raspravu o važnijim pitanjima. Drugim riječima, politika se ima potrebu baviti nevažnim temama kako bi, s jedne strane, izbjegla one zaista važne teme i kako bi, s druge strane, ipak pokazala kako oni zapravo puno toga rade i poboljšavaju sustav. No, to je očito bacanje prašine u oči nakon kojega će sve u velikoj mjeri ostati kako je bilo i do sad. A neke će stvari biti i dodatno unazađene. Lex šerif je očiti primjer toga. Nažalost.

Ova zemlja vapi za ozbiljnim zahvatima u organizaciju i funkcioniranje javnog sektora bez čega nema snažnog gospodarskog i društvenog napretka. Pečata se u javnoj upravi još uvijek nismo i očito još dugo nećemo riješiti, a o drugim ozbiljnim modernizacijskim iskoracima da i ne govorimo. Očito ćemo morati udariti glavom o dno kako bi shvatili da ne možemo dublje tonuti u politizaciju uprave, uhljebljivanje zaslužnika u gradska kazališta, na mjesta državnih tajnika i pomoćnika po ministarstvima, u javna poduzeća preko natječaja koji se raspisuju u prvim danima kolovoza, u saborske odbore u koje se za vanjske članove (eksperte – sic!) mahom imenuju ljudi bez ikakvih stručnih referenci, u ustanove i trgovačka društva pod kontrolom lokalnih jedinica, itd., itd. Svaki dan s naslovnica vrište primjeri eklatantne politizacije cijelog javnog sektora, ali to sve prolazi manje-više bez ikakvih sankcija kao da je javni sektor privatno vlasništvo političkih družina koje se s vremena na vrijeme izmjenjuju na vodećim pozicijama u ovoj zemlji.

Treba se kontinuirano podsjećati da bez uređenog i kvalitetnog javnog sektora nema uspješnih država. Ako se Hrvatska dugoročno želi pozicionirati kao uspješna država razvijenog svijeta, mora početi ozbiljno ulagati u poboljšanje svog javnog sektora. Bez učinkovitog i racionalnog javnog sektora nema ni razvoja poduzetničkih aktivnosti, nema novih ulaganja i zemlja naprosto postaje neprivlačno mjesto ne samo za poslovanje, nego i za život. Lijepo more i povoljan geografski položaj nisu dovoljni za uspjeh. Na ostvarenju uspjeha treba aktivno i dugotrajno raditi, a ne muljati i bacati prašinu u oči stvarajući dojam da se nešto mijenja, a zapravo sve ostaje isto. Zapravo, ni ne ostaje isto. Nazaduje. Iz jednostavnog razloga, one države koje su nam do nedavno gledale u leđa ostavljaju nas polako iza svojih leđa.

A politika nas uvjerava da je sve dobro.

Skraćeni link za ovaj tekst je: https://wp.me/p2R6LY-ih

O autoru: Izv. prof. dr. sc. Vedran Đulabić, izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pokretač i urednik bloga Administratio Publica

Oglasi

O autoru vdulabic

Izv. prof. dr. sc. Vedran Đulabić, izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu // PhD, public administration and administrative law, associate professor, Faculty of Law, University of Zagreb
Galerija | Ovaj unos je objavljen u Javna uprava i označen sa , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Ozbiljna pitanja reforme javne uprave moraju doći na dnevni redi iako se to politici ne sviđa

  1. dmikolji napisao:

    Ljudima nedostaje priča koja bi dala smisao poslovima koje obavljaju.
    Upravna platforma koja objedinjuje dobru praksu, objašnjava radne procese i daje priliku građanima/služenicima da predlože unapređenje postojećih procesa, ako se još zavrti na blockchainu garantiran je i priljev privatnog kapitala.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s