Što nam govori rangiranje Hrvatske na listi WEF

Uza sve metodološke, koncepcijske i druge ograde, rangiranje u okviru globalnog izvještaja o nacionalnoj konkurentnosti p(r)okazuje Hrvatsku kao krajnje neuspješnu europsku zemlju.
World Economic Forum, Global Competitiveness Report 2018, uzima u obzir nekoliko komponenti opće konkurentnosti zemlje. Jedan od njih je uspješnost javnog sektora, kod kojeg je Hrvatska na 128. mjestu (ne na predzadnjem kako je netko objavio na Facebooku a prenijeli neki mediji), od 140, koji se i sam sastoji od više elemenata.
Riječ je o sljedećim elementima:
1. Opterećenje ekonomije pravnom regulacijom i zahtjevima (burden of government regulation), gdje se odgovara na pitanja koliko je opterećujuće za poduzeća poštovanje propisa (u smislu raznih dozvola, propisa koji reguliraju djelovanje, financijskog i drugog izvještavanja koje je obavezno, itd.). Hrvatska je na ljestvici po tom elementu na 138 od 140 mjesta, s ocjenom 1,9 (najbolja je ocjena 7).
2. Efikasnost pravnog okvira i pravosuđa u rješavanju sporova (efficiency of legal framework in settling disputes). Hrvatska je tu na 139 od 140 mjesta, s ocjenom 1,9 (najbolja je ocjena 7).
3. Indeks e-sudjelovanja (e-participation index), odgovara na pitanje koliko su informacije javne uprave dostupne on-line, koliko je dobra praksa e-konzultiranja i uključivanja u procese donošenja odluka. Hrvatska je tu na 56. mjestu, od 138, s ocjenom 0,77 (najbolja je ocjena 1,00).
4. Kolika je okrenutost javne uprave prema budućnosti (future orientation of government) je kompozitni pokazatelj, koji se i sam sastoji od četiri indikatora. Hrvatska je tu na 133. mjestu, od 140, s ocjenom 2,4 (najbolja je ocjena 7). Kod ovog se indikatora pita sljedeće:
a. Koliko se brzo pravni sustav prilagođava modelu digitalnog poslovanja? Hrvatska je tu na 128. mjestu s ocjenom 2,4.
b. Koliko su vladine javne politike relevantne za poslovanje stabilne? Hrvatska je tu na 133. Mjestu s ocjenom 2,2.
c. Koliko brzo vlada efektivno reagira na tehnološke promjene, društvene i demografske trendove, sigurnosne i ekonomske izazove, i druge promjene? Hrvatska je tu na 122. mjestu s ocjenom 2,7.
d. Ima li vlada dugoročnu viziju? Hrvatska je tu na 135. mjestu s ocjenom 1,9.
Inače, ocjena o konkurentnosti ima 12 „stupova“, a samo u prvom „stupu“, koji govori o kvaliteti institucija, ima sedam elemenata, od kojih je uspješnost javnog sektora jedan. Ostalih šest su sigurnost, socijalni kapital, međusobni nadzor i ravnoteža vlasti (funkcioniranje diobe vlasti), transparentnost javne uprave, vlasnička prava, te korporativno upravljanje. Od njih se sigurnost, transparentnost i pojedini indikatori unutar ostalih elemenata odnose na kvalitetu pojedinih segmenata javne uprave. Ukupno je u ovom „stupu“, koji govori o kvaliteti institucija, Hrvatska na 74. mjestu od 140 zemalja, s 52 od mogućih 100 bodova.
Također, i u drugim „stupovima“ (12) ima indikatora kvalitete pojedinih segmenata javne uprave. U mnogima od njih je Hrvatska rangirana na viša mjesta. Primjerice, po transparentnosti javne uprave je Hrvatska na 50. od 140 mjesta.
Indikatori i rangiranje koje objavljuje World Economic Forum zasniva se značajnim dijelom na anketi. Od 98 indikatora iz kojih se izračunavaju vrijednosti pojedinih elemenata i „stupova“ čak njih 44 se zasniva na odgovorima iz ankete. Pritom se uzimaju u obzir ankete iz dvije uzastopne godine. Prošle godine je iz Hrvatske bila ispunjena 81 anketa, a ove, 2018. jedna više, tj. 82. ankete. Preostala se 54 indikatora izračunavaju ili preuzimaju iz različitih statističkih baza. Za odabir ljudi koji će biti anketirani zadužene su i odgovorne nacionalne partnerske organizacije WEF-a. Za Hrvatsku je to Nacionalno vijeće za konkurentnost.
Odabrani ljudi su zapravo direktori odnosno menadžeri iz hrvatskih kompanija različite veličine i sektora koje se bave različitim poslovnim aktivnostima, i to iz proizvodnih i neproizvodnih industrija, poljoprivrede i usluga. Anketirani su dakle ljudi iz poslovne zajednice, a ne eksperti, pripadnici civilnog društva ili građani. Njihove ocjene su rezultat njihovog iskustva i shvaćanja, a ne znanstvene ili stručne analize ili spoznaje. Podloga WEF-ovog indeksa nisu evaluacijske studije utemeljene na znanstvenim dokazima. Ipak, to ne umanjuje vrijednost ovog indikatora, jer je riječ o ocjeni relevantnih ljudi iz jednog važnog sektora (hrvatska poslovna zajednica) koji itekako ima interesa za unaprjeđenje kvalitete javne uprave.
Upravo se u „stupu“ „Institucije“ većina indikatora bazira na ocjeni anketiranih ljudi iz poslovnog sektora iz Hrvatske. Objektivni statistički podaci i indikatori koje su razvile druge međunarodne organizacije čine ukupnu ocjenu konkurentnosti koja se zasniva na svih 12 „stupova“ važnim i relevantnim indikatorom. Ipak, može se lako vidjeti da je primjerice Crna Gora puno bolje rangirana od Hrvatske po uspješnosti javnog sektora: Crna Gora je na 46., a Hrvatska tek na 128. mjestu. U čitavom „stupu“ o kvaliteti institucija Crna Gora je na 63., a Hrvatska na 74. mjestu. Radeći kao ekspert OECD-Sigme, UNDP-a, EU, ReSPA-e i drugih međunarodnih organizacija u Crnoj Gori potpuno sam siguran da razlika nije tako velika, a i uopće je pitanje tko bi po objektivnoj, znanstveno utemeljenoj analizi bio prije koga. Slično ispada da je javni sektor uspješniji u Srbiji (78. mjesto) nego u Sloveniji (82. mjesto).
Može se zaključiti da je netko plasirajući „vijest“ da je Hrvatska na predzadnjem od 140 zemalja po kvaliteti javne uprave manipulacija ili u najblažem slučaju rezultat neznanja i nesnalaženja s čitanjem najnovijeg izvještaja WEF-a.
Da stvar bude zanimljivija, kod tog jedinog našeg predzadnjeg mjesta riječ je zapravo o – pravosuđu, a ne o javnoj upravi! Možda netko ne razumije razliku između ta dva velika državna sustava? To se naravno može oprostiti svakome građaninu, ali ne onome tko ima ambicije biti ministar u vladi ili na nekom drugom istaknutom javnom poslu.
Takva manipulacija jednim od indikatora, i poturanje jednog kao da je dokaz nevaljalosti svega u javnoj upravi, ne znači da trebamo biti zadovoljni ukupnim rezultatima, i da se smije ignorirati makar i jedan indikator koji Hrvatsku svrstava na predzadnje mjesto.
Valja također naglasiti da postoje i drugi indikatori, koje su razvile druge međunarodne organizacije, kojima se pokušava izmjeriti ili pokazati kvalitetu, efikasnost i druge dimenzije javne uprave. Neki su pripremljeni baš specifično za mjerenje pojedine dimenzije javne uprave dok su drugi, slično kao i ovaj WEF-a, kompozitni i uzimaju u obzir i druge sektore u pojedinoj zemlji. Ni jedan nije baš najbolji, i sasvim točan, jer se zasnivaju na ocjenama a ne na objektivnim činjenicama ili evaluacijama koje bi imale karakter ozbiljnih, velikih te znanstveno, teorijski i metodološki dobro utemeljenih studija.
Dodatno valja spomenuti da je Europska komisija upravo objavila niz izvještaja o kvaliteti javne uprave u svih 28 zemalja članica, uključujući i Hrvatsku. Taj izvještaj koji sam za Hrvatsku pisao ja, prema jedinstvenoj, usuglašenoj strukturi koja je dogovorena na razini čitavog projekta „Support for developing better country knowledge on public administration and institutional capacity building“ je objavljen i može se lako naći, skupa s komentarom svih različitih indikatora, na adresi https://www.academia.edu/37524330/Croatia_-_Public_administration_characteristics_and_performance_in_EU28
No, ako bi me se pitalo koji je prvi problem koji bi trebalo rješavati, onda je to problem izostanka političke volje da se reforma javne uprave, modernizacija uprave, veća kvaliteta javnih usluga, kao i orijentacija javne uprave na građane, a ne na vlast, postave kao jedan od stvarnih prioriteta vlade i vlasti općenito (skupa s Hrvatskim saborom, predsjednikom Republike, kao i lokalnim vlastima). Pritom, treba naglasiti da je zadnja ozbiljna promjena s pozitivnim posljedicama napravljena uvođenjem sustava e-građanin, još za mandata vlade Zorana Milanovića. Ipak, i njegova je vlada na mnogo mjesta i u mnogo prilika postavljala zapreke i kočila reformu, umjesto da ju vodi. U mandatima narednih vlada postojalo je tek niz manjih i parcijalnih promjena koje su inicirale, a koje ne mogu dovesti do bitnog popravljanja kvalitete javne uprave.
Naravno, trebalo bi u područja na kojima valja raditi uvrstiti i pravosuđe, ali tu nemam kompetencije, ne bavim se tim područjem i ne bih htio komentirati.
Što treba popraviti u javnoj upravi teško se može reći u par natuknica, ali svakako treba:
– Smanjiti broj jedinica lokalne samouprave u velikoj mjeri, provesti decentralizaciju javnih poslova, politika i ovlasti, te regionalizirati zemlju
– Uvesti niz inovacija koje bi popravile kvalitetu oblikovanja zakona, drugih propisa i javnih politika
– Smanjiti fragmentaciju u javnoj upravi, jer sada ne samo da imamo velik broj ministarstava i javnih agencija nego imamo sve skupa oko 6.000 tijela javne vlasti koje nitko ne može efektivno koordinirati ili nadzirati
– Pojednostavniti procedure, jer se previše formalno prilazi mnogim pitanjima i birokratizira bez ikakve potrebe, uz neefikasne programe i postupke obrade i korištenja podataka i informacija koji su miljama daleko od koncepta pametne digitalizacije
– Država bi trebala zahtijevati da na radnim mjestima u javnoj upravi rade ljudi koji su upravo za taj posao obrazovani, dok se zapravo prema upravnom obrazovanju odnosi ne maćehinski, nego s potpunim ignoriranjem.

Skraćeni link za ovaj tekst je https://wp.me/p2R6LY-j2

O autoru: Prof. dr. sc. Ivan Koprić, redoviti profesor, predstojnik Katedre za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te predsjednik Instituta za javnu upravu

O autoru vdulabic

Izv. prof. dr. sc. Vedran Đulabić, izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu // PhD, public administration and administrative law, associate professor, Faculty of Law, University of Zagreb
Galerija | Ovaj unos je objavljen u Javna uprava. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Što nam govori rangiranje Hrvatske na listi WEF

  1. dmikolji napisao:

    Uvođenje inovacija koje će pojednostaviti procese i smanjiti birokraciju treba stimulirati sustavom nagrađivanja javnih službenika temeljenim na metodi Proof of concept.
    Vezano za upravno obrazovanje prvo bi trebalo definirati koji su to upravni poslovi koje pravnici nisu sposobni obavljati?
    Tzv. upravno obrazovanje je u sadašnjim uvjetima potpuno besmisleno. Programski se radi o sveučilišnom studiju (iako se zove stručni) temeljem kojega nije moguće daljnje obrazovanje (upis poslijediplomskog specijalističkog studija). Koncept stručnog studija je osposobljavanje za neposredni rad, a tu je upravno obrazovanje u potpunosti zakazalo. Ne postoji ni jedno radno mjesto u javnom sektoru na kojem je specijalist javne uprave bolje kvalificiran od magistra prava.
    Na studiju bi trebalo uvesti ozbiljnu praksu i nove predmete: osnove programiranja, kreiranja baza podataka i blockchaina kako bi specijalisti javne uprave imali komparativnu prednost u odnosu na magistre prava.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s