Goals or polls

Neimenovani izvor iz Vlade navodno je potvrdio da je Vlada osustala od bilo kakvog teritorijalnog preustroja Hrvatske. Kao glavni razlog navodi se nedostatak političke odluke da se krene putem reforme, a to se, pak, opravdava navodnom političkom i tehničkom kompliciranošću koja je skopčana s tim poslom. Potrebno je postići politički i društveni konsenzus za promjene, konzultirati stručnjake i pripremiti promjene propisa, provesti konzultiranje građana, donijeti potrebne propise, organizirati nove institucije, itd. Drugim riječima, neimenovani izvor iz Vlade poručio je urbi et orbi da se Vladi i resornom ministru zapravo ne da raditi svoj posao. Imaju valjda svi skupa preča posla. Lex Perković je možda jedan od njih. A trebalo bi se pripremati i za izbore. Prvo europske, pa poslije toga državne. Nakon toga, ubrzo će opet lokalni. I tako u krug.

No, logično je pitanje zašto nema političke odluke da se krene u teritorijalnu reformu posebno ako se ima na umu da je Vlada u veljači 2012. osnovala Nacionalno povjerenstvo za provođenje decentralizacije i reforme lokalne i područne (regionalne) samouprave? Neimenovani izvor iz Vlade tvrdi da organ u kojem sjedi naprosto nije u stanju donijeti odluku. Razumio bih da to tvrdi netko iz redova oporbe, ali član Vlade koja je u predizbornoj kampanji obećavala brda i doline, promjene na bolje, sređivanje stanja i druge slične stvari?! To naprosto ne razumijem. Da nema političke volje da se barem krene u iole ozbiljniju raspravu o lokalnoj samoupravi i da se, ako ništa više, utvrde temeljna načela i smjernice kojim smjerom će se sustav razvijati, je potpuno razočaravajuće.

Već i vrapci na granama oko predavaonica u kojima različite kategorije studenata slušaju predavanja iz kolegija Lokalna samouprava znaju da je teritorijalni ustroj temeljno pitanje funkcioniranja lokalne samouprave. Sve ostalo dolazi kao nadogradnja. Poslovi, financije, lokalni sustav upravljanja, nadzor, itd., dimenzioniraju se prema teritorijanoj podjeli, odnosno paralelno s njom. Jednako kao što je projekt neke građevine temelj njezine uspješne izgradnje i kvalitetnog funkcioniranja. Ako imate loš projekt, kako možete očekivati vrhunsku arhitekturu?

Sad je već jasno da je arhitektura lokalne samouprave u Hrvatskoj je potpuno promašena. Glavni cilj koji se želi postići malim lokalnim jedinicama je povećanje demokratske participacije građana u lokalnoj politici. Pretpostavka je da će male lokalne jedinice biti inkubator demokracije, participacije građana u odlučivanju o lokalnim stvarima i sudjelovanja u obavljanju lokanih poslova. Hrvatska lokalna samouprava po svim navedenim aspektima ne stoji dobro. Građani ne participiraju u lokalnoj politici. Jedva da izađu na lokalne izbore svake četiri godine, a kamoli da u nečemu na lokalnoj razini aktivno sudjeluju. Zemlja je premrežena ispostavama središnjih upravnih tijela na koje lokalne jedinice i njihovi građani nemaju nikakvog utjecaja. Velika većina lokalnih jedinica je podkapacitirana i nije u stanju građanima pružiti osnovne usluge koje se očekuju od lokalne samouprave. Itd. Sve to potkopava ideju o lokalnoj demokraciji i važnosti lokalne samouprave.

Zašto se onda inzistira na zadržavanju takve promašene arhitekture lokalnih i regionalnih jedinica? Razlog je zapravo vrlo jednostavan. Postojeći sustav lokalne samouprave dimenzioniran je tako da ispunjava dva cilja. Jedan je služenje interesima političkih stranaka, a drugi je centralizirano upravljanje zemljom. Građani i zadovoljavanje njihovih potreba, daleko su iza toga.

Lokalna samouprava u Hrvatskoj je institucija o kojoj direktno ovisi 556 općinskih načelnika i gradonačelnika, 20 župana i oko 1.000 njihovih zamjenika. Nadalje, tu su pročelnici upravnih odjela i službi na lokalnoj razini, čelnici i ostali vodeći ljudi komunalnih poduzeća, ustanova i drugih pravnih osoba pod kontrolom lokalnih jedinica. Ne smije se zaboraviti i skoro 8.500 vijećnika koji primaju naknade za sudjelovanje u radu općinskih, gradskih, vijeća i županijskih skupština. Itd. Ogromna većina tih ljudi su članovi političkih stranaka. Neki od njih su i vrlo utjecajni na nacionalnoj razini. To je sloj ljudi kojem nije u interesu mijenjati postojeće stanje iz jednostavnog razloga jer im to stanje odgovara. Dok plaća redovito stiže i vijećnička naknada služi kao dodatni izvor prihoda nije teško uplaćivati u stranačku kasu. Ako tome pridodamo i lokalne upravne službenike koji su (često neopravdano) uplašeni zbog mogućeg gubitka radnog mjesta u slučaju reforme teritorijalne strukture te ostale koji direktno i indirektno ovise o sadašnjoj strukturi, broj potencijalnih protivnika reforme znatno je veći.

Drugo, rascjepkana i slaba lokalna samouprava omogućava potpunu dominaciju središnje vlasti nad cijelim sustavom. Lokalne jedinice ovise o transferima iz državnog proračuna kako bi uopće mogle funkcionirati. Zato nerijetko dužnosnici iz središnjih ministarstava koriste svoju moć kako bi na lokalnoj razini pridobivali glasače po načelu “škola ovamo, nogostup i cesta onamo!” Sve važnije odluke donose se na središnjoj razini ili u teritorijalno dislociranim ispostavama središnjih organa. S druge strane, ne mali broj lokalnih jedinica funkcionira po načelu “naš čovjek u Zagrebu”, oslanjajući se na ponekog zamjenika i pomoćnika ministra, saborskog zastupnika i drugog dužnosnika iz njihovog kraja koji bi svojim političkim vezama trebao osigurati sredstva za projekte u svom rodnom kraju i tako pomogao njegov razvoj. Takav se pristup tumači uspješnošću u vođenju lokalne jedinice i razlogom zašto tavog (grado)načelnika treba ponovo izabrati.

Centralizacija dugoročno guši razvoj lokalne inicijative i cijeli sustav čini ovisnim o političkim procesima na središnjoj razini, a to je suprotno temeljnim načelima lokalne samouprave i lokalne demokracije. Nakon dvadesetogodišnjeg iskustva funkcioniranja ovakve lokalne samouprave valjda je svima jasno da građani od nje de dobivaju usluge kakve bi trebali i da je vrijeme da se pristupi njezinoj modernizaciji. Ali, očito nije. Ili, možda ipak jeste, ali, eto, nema političke odluke (čitajte hrabrosti i vjerodostojnosti pred biračima) da se takvo stanje promijeni. Sorry. Ipak se vlada na temelju ciljeva, a ne anketa (goals, not polls). Oh, wait …

Skraćeni link za ovaj tekst je: http://wp.me/p2R6LY-3Y

Oglasi

O autoru vdulabic

Izv. prof. dr. sc. Vedran Đulabić, izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu // PhD, public administration and administrative law, associate professor, Faculty of Law, University of Zagreb
Galerija | Ovaj unos je objavljen u Javna uprava, Lokalna samouprava i označen sa , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s