Politika poziciju mijenja, ćud nikada

Zadnjeg dana zasjedanja prije (ne)zaslužene jednomjesečne stanke, Sabor je 14. 12. 2012. imenovao stotinjak vanjskih članova saborskih odbora. Svrha tog imenovanja je omogućiti da se na sjednicama radnih tijela Sabora čuje mišljenje javnih, znanstvenih i stručnih krugova o pitanjima koja su na dnevnom redu. Na taj način izabrani političari šalju javnu poruku da su spremni uvažiti mišljenje javnosti, a posebno znanstvene i stručne argumente prilikom donošenja odluka. S druge strane, imenovanim osobama trebala bi se tako iskazati i određena čast za njihov javni, znanstveni odnosno stručni angažman na području koje spada u nadežnost određenog saborskog odbora.

Bio sam kandidiran za vanjskog člana Odbora za regionalni razvoj i fondove EU i to na prijedlog i inzistiranje vodstva Instituta za javnu upravu iz Zagreba. Nevoljko sam prihvatio kandidaturu iz nekoliko razloga. Prvo, jer sam u vrijeme kad sam primio obavijest o kandidaturi bio na jednoj međunarodnoj konferenciji u Norveškoj i nisam mogao prikupljati raznorazne potvrde i druge dokumente kojima je trebalo potvrditi istinitost činjeničnih navoda koji su izneseni u prijedlogu imenovanja. Drugo, zato jer me ista organizacija bezuspješno kandidirala u prošlom sazivu. Treće, i najvažnije, jer sam pretpostavljao da je ogromna većina tih položaja rezervirana prvenstveno za stranačke aparatčike i ljude koji su bliski parlamentarnim strankama i popularnim građanskim udrugama, dok je vrlo malo onih koji će biti imenovani jer su to svojim javnim, znanstvenim odnosno stručnim angažmanom zaslužili. Kako nisam član ni jedne stranke, a ni neke popularne građanske udruge, pretpostavio sam da nemam šanse biti imenovan. Jučerašnja saborska odluka potvrdila je da su se mračne slutnje pokazale točnim.

Kako sam u petak saznao za saborska imenovanja, znatiželjno sam pregledao odluke o provedenim imenovanjima. Ne mogu se oteti dojmu da je riječ o unaprijed režiranom procesu u kojem se u ogromnoj većini slučajeva najmanje gleda na javni, znanstveni i stručni angažman kandidata, a presudni kriterij kod imenovanja bio je politički dogovor vladajućih i oporbe i osiguravanje dodatne potpore parlamentarnim strankama. Riječ je, najblaže rečeno, o gruboj manipulaciji demokracijom i vulgarizaciji instituta vanjskog člana saborskog odbora.

VukNekoliko argumenata potkrjepljuje iznesenu tvrdnju. Prvo, vrlo veliki broj imenovanih vanjskih članova osobno se kandidiralo za vanjske članove saborskih odbora. To navodi na zaključak da je njihovo članstvo unaprijed dogovoreno, pa je javljanje bila tek formalnost koju je na kraju Sabor potvrdio. Ne radi se tu ni o kakvoj neposrednoj demokraciji koja će omogućiti građanima značajniji politički utjecaj, nego o unaprijed jasno režiranom procesu i manipulaciji koji treba ostaviti privid demokracije. Jer tko su ti javni, znanstveni i stručni djelatnici koji su se samostalno kandidirali i koji su izabrani, a da nisu bliski parlamentarnim strankama?

Drugo, oko 30% imenovanih vanjskih članova vlasnici su stranačkih iskaznica svih boja i profila. Ima tu rashodovanih saborskih zastupnika, bivših dužnosnika po ministarstvima, novih stranačkih nada i uzdanica pred kojima je svijetla stranačka budućnost, ali i potpunih anonimaca koji su sasvim nepoznati kao javni, znanstveni ili stručni djelatnici u području nadležnosti odbora u koje su imenovani. Ako se tome pridodaju stranački simpatizeri i drugi aktivisti sa popisa imenovanih, slika je potpuna i jasna.

Treće, analiza odluka o imenovanju pokazuje da je kod imenovanja presudan kriterij bio potpuni politički voluntarizam, trgovina i osiguravanje sinekura za stranačke poslušnike. Odluke o imenovanju ne sadrže ni jedan jedini argument koji bi govorio u prilog imenovanju predloženih kandidata. Sve odluke su pisane po istom obrascu u kojem se umjesto smislenog obrazloženja barem nekoliko glavnih razloga zašto je netko imenovan kao predstavnik javnosti, te znanstvene i stručne zajednice, nudi samo suhoparno prepričavanje odredaba saborskog Poslovnika koje uređuju broj vanjskih članova u pojedinom odboru, navođenje tko se sve kandidirao i koga se od kandidiranih predlaže izabrati.

Koji su kriteriji uzeti u obzir kod imenovanja i zašto su baš te osobe imenovane, a ne neke druge, ostaje potpuno nejasno. To se valjda ne smije pitati ni analizirati, pa nije potrebno ni obrazlagati. Na taj način Sabor se pretvorio u svojevrsnu vjersku organizaciju čije odluke ne treba posebno obrazlagati i koje se ne smiju propitivati. To je volja političkih bogova ove zemlje koja ne može biti pogrešna. Još kad bi ti bogovi bili barem djelomično obrazovani kao rimski Pontifex, čije odluke katolički vjernici uzimaju kao nepogrešive, čovjek bi njihovoj prosudbi možda mogao i povjerovati!

Ovako, uz čast iznimkama koje su u odbore imenovane jer su svojim dosadašnjim javnim radom i angažmanom to zaista zavrijedile, ostaje gorak okus da su kao vanjski članovi uglavnom imenovani oni koji će se u taj društveni talog savršeno uklopiti. Nakon jučerašnje saborske priredbe, možda je barem malo jasnije zašto je Hrvatska po mišljenju kreditnih agencija “u smeću”.

Oglasi

O autoru vdulabic

Izv. prof. dr. sc. Vedran Đulabić, izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu // PhD, public administration and administrative law, associate professor, Faculty of Law, University of Zagreb
Galerija | Ovaj unos je objavljen u Javna uprava i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s